Ručkić krčkić

Trebalo bi oprati kosu, trebalo bi skuhati ručak, trebalo bi ocijeniti još studentskih radova... Trebalo bi. Kvragu! A samo se neće.

I tak zabušavam, i mislim si, ti vrapca, pa taj dejting sajt je meni postao sajt za zabušavanje; i za ventiliranje svakodnevnih trica. Zapraf mi za ovo drugo najviše fali društvo: desi se nekaj trivijalnoga, tipa kvar godinu dana stare kuhinjske slavine s jamstvom na pet godina, ali jamstvo isparilo, valjda bačeno s gomiletinama smeća kad se radila kuhinja, i onda ovo-ono i kajtigajaznam, i to mi je zbilja nekome gušt prepričati. Iako živo sumnjam da je to ikome gušt slušati. Osim kad i sam(a) ima sličnih preokupacija. Za takve, ajd, prođoh s 220 kn troška. Da je bilo više, blogme bih radije kupila novu slavinu!

Ipak, kad sve u svemu razmotrim, nije da sam jako ljenčarila: svi testovi za ovaj rok su spremni, svi radovi predani u roku ocijenjeni, sve ocjene upisane i zaključene onima koji su sve odradili u roku, a ovi repovi... pa, nek vide kak je to kad fulaš rok. Onda čekaš; i nemreš baš sve što bi htio.

A pride sam konačno skužila kak šljaka Kodi! I fino si ga podesila po svojim preferencijama. A načitala sam se i nagledala uputa i uputa, uglavnom od nekih hard-core informatičara, no najkorisniji mi je bio savjet mojeg studenta: To vam je sve po načelu pokušaj-pogreška. Samo vi klikajte, pa kaj se može dogoditi, a ako se i dogodi, instalirajte iznova! E pa nisam morala iznova instalirati, bilo je dovoljno da si na mob spustim aplikaciju za daljinski koji otvara podizbornike. (I to mi je on savjetovao.) Kak to da je to bilo dovoljno? Pa zato jer je većina uputa kojima sam se baktala napisana/snimljena za Kodi koji se s računala povezuje s televizorom, a moj je instaliran izravno na televizor.

OK, to bi bilo to. Sad prvo u kadu, da se malo pofriškam. Ne, neću se upuštati u iskričarske teme, bar ne danas, jer jutros pročitah jako dobar savjet u Jutarnjem: "Ne ponavljajte sve što kažu drugi, to prlja um".

Aha, dernek je dolje... Valjaju se po blatu i uopće ih nije briga za prljanje uma! Valjda ga nemaju. Ili trebaju odmora pa im bezumlje odgovara.

Nego, jel ona palančanka završila neki faks? Vjerujem da je neki upisala, ali da ne bude ko naša mai "pravnica sa životnim fakultetom", jel...?

Iskreno, sumnjam da jest. Ne idu joj duge riječi, ni riječi latinskog porijekla, i zapravo nikakve riječi osim onih koje stalno ponavlja, a ni njima ne zna točno značenje. Počesto fula i u pravopisu.

Jednom sam s jednom našom blogericom pričala o tome što zapravo znamo jedni o drugima - faktografski, zapravo ništa. Ovdje moš tvrditi svašta i može to dost dugo držati vodu, osobito ako nisi toliko zanimljiva da bi itko provjeravao. Ma, i u RL je tako, netko se predstavi kao, kajaznam, liječnik, i ti to prihvatiš i prihvaćaš sve dok mu se nešto ne omakne pa ti postane čudno.

Eh, da, na svojem novouštimanom Kodiju sam pogledala zanimljivu seriju, "Londonski špijun", a taj je supergenijalac kojeg ucmekaju na samom početku pa njegov dečko odgonetava tko je on u stvari bio i zašto je zaglavio... I tako upozna i genijalčevog profesora, koji genijalca poznaje na sasvim drugačiji način, iz njegove genijalnosti i struke. I zato pita momka o čemu su on i genijalac uopće razgovarali, kako on, tako običan, uopće može pojmiti s kim je imao posla, je li za poznavati nekoga dovoljno znati kakvu kavu voli i kakav seks mu paše, ili pak kužiti njegov um i diviti mu se...?

Zanimljiva pitanja.

Iako bih ja rekla, divljenje nije ljubav. Ali meni osobno je nepojmljiva ljubav bez uviđanja SVIH aspekata neke osobe. Nemreš jednostavno zaključiti "aha, on je pametan", a da uopće ne kužiš koliko i na kakav način. Bar u glavnim crtama.

Jesemti, ovi dolje nalupali još 100+ komentara dok sam ja miješala ručkić! I sad bih ja voljela znati o čemu, a ne da mi se čitati, i nemam cajta čitati...

vego .. ne kaže se uzalud (za badav) da istina pobjeđuje. Istina prodire kroz najsitnije pore kad tad, ali kome je na Blogu (Iskrici) do istine?
Vjerojatno samo onima koji su Iskrici i Blogu iskreno pristupili jer su dovoljno jaki da podnose sami sebe, a ne da imaju potrebu hraniti se drugima. Isto tako graditi svoju sliku o nekome na osnovu bla, bla drugih, vođenju kartoteka, datoteka, dosijea o logiranjima, tko gdje i kome komentira zapise, koje jezične fraze koristi pri pisanju, pokazuje samo slabost i strah suočavanja s istinom.
Hahaaa svi mi imamo svoju istinu, ali na sreću ili drugima na žalost, istina je samo jedna.
Mogu ti reći da je Kasačko sasvim solidno pivo i da sam ga s guštom neki dan popio.