Životinjsko carstvo

Jutro Vega, ali nije dobro. Ode mi Čupa,kod veterinara je na infuziji ,mislimo da će nas napustiti. Opet tugujemo, kvragu, i još 4 puta. A konstantno mi nude mačke i pase. Neću više, ne mogu, previše se vežem , previše patim.

Jadna Čupica! Znam kako ti je, vjeruj mi :-((

Samo, znaš što, ja mislim da nas ima s tako velikim srcem da u njega stanu i oni za kojima tugujemo, ali i oni koje još ni ne poznajemo.

Znam i vjerujem ti, zato sam ti i napisala, nisam spavala cijelu noć. Čupica je maca koja ima bezgranično povjerenje u nas a ja joj ne mogu pomoć, to je ona sa "crvima" ako se sjećaš. Jednostavno sam tužna.

G ( susjeda) je otišla u ZG( ima stan), ostavila sve mačke ( oko 15, točan broj nitko ne zna), muž joj čuva ali on je kakav je, otišle je i ni riječi rekla , sad si zamisli kako je meni. Znam da su tu, ostavljene, gladne, hladno je ...shit Vega .
Dolaze kod mene a mi radimo fasadu krov, buka frka .Eto ga stanja kod mene trenutno. Mogla bi reći nije me briga ali smo pre blizu.

Nažalost, često smo nemoćni. Ali ipak pomognemo, bar malo, koliko možemo. Uostalom, ne svodi se život (ni mačji, ni ljudski) na onih nekoliko trenutaka prije smrti, zar ne?

Kod mene opet cmoljavo. Jučer je bio lijep dan pa sam na svojim bolnim nogama izvela Dušku u stvarno poštene šetnje i igranje, nek se malo izdovolji. Macendi je svejedno, ona caruje po krevetu, foteljama, ma, gdje god se sjeti, i svako toliko dođe po nagradu, tj. moj iskaz zahvalnosti što uopće postoji. Ne znam kak će im biti sad kad opet počnem raditi punom parom, a navikle su se da sam stalno tu, uz njihove oblizeke, i da ih pomazim svaki put kad prođem pored njih.

Ah, budu nekak...

sve je to istina Vega, ali ta nemoć me ljuti. Proći će me.

Ja se ti ( i ne samo ja) divim jer si Duško uzela da su se upoznali Arči i ona, i princezica tvoja, to ne može svako.

Koliko ima g dlakavica mala?

Mala dlakavica (Duška) će sad, 12. 03., navršiti dvije godine; a velika dlakavica (Kafka) na ljeto 11 godinica.

Mala dlakavica sad pomalo postaje odraslija, ozbiljnija. A Kafka je zapišavanjem osvojila svoj prostor, vrijeme i iskaze ljubavi, pa opet djetinji, opet se igra i huncutari po kući :-D

Joj, moram krenuti u nove radne pobjede! Ne moram na posao, ali mi je komp prepun radnih zadataka. Ajd, drš se, kaj drugo da ti velim... Sve smo to već proživjele i znamo kak je; ali i da vremenom postaje lakše.