Ručkić krčkić

"Jesam li lijepa? zgodna? osrednja? neugledna? Nemam pojma. Zaista nisam imala pojma, sve dok me ne bi netko pogledao: aha, sviđam se; ne, nije dobro.
Iz mog mutnog i prilično prljavog ogledala gledala me žena koja sam bila ja, ali to sam morala prizvati u svijest, nikakvog automatskog prepoznavanja nije bilo. Iznutra, ja sam bila nešto potpuno drugačije, nešto što bi rijetko našlo odjeka u vanjštini, nešto puno tanje, svjetlije, zanimljivije od ove tamnokose punačke pojave što sad puči usne i podiže predugu kosu."

Ovo sam napisala prije desetak godina; a mislila sam tako svih onih godina prije nego što sam to napisala.

I zato je moj život ponekad živjela ta osoba iz odraza (u tuđim očima, u tuđim srcima, u tuđim mislima, u tuđem pojmovniku, u tuđim usporedbama, ili u zrcalu, u kojem nikad nisam bila čitava ja), a ponekad ta neočigledna osoba, najčešće potpuno zblenuta vlastitom pojavnošću.

I onda sam jednog dana završila u bolnici, sasvim iznenada. Nije to bilo tako davno, Boža me vozila na hitnu. Ostala u bolnici, sasvim nespremna, bez ičega, četkice za zube, spavaćice, ičega... Dolazi vizita, a ja, nesvjesna da sam čudom medicine i uz prilično sreće uopće živa, ja se ispričavam što mi noge nisu depilirane...!

Da, treba gadnih kušnji i gadnih boli da bismo to prerasli. Treba ti doći hitna dok se previjaš od bubrežnog napadaja, bez gaća, opet nedepilirana, a gaće nemaš jer ti se non-stop mokri, a ne možeš, i onda staneš, takva gologuza, u grču, iznad lavorčeka i napneš se i čuješ "KLINK!!!" - olakšanje... Izašao je. Predivni zvuk bubrežnog kamena izvan tvojeg tijela. Poharačenog bolovima. A tebi - čista euforija!

Treba ti zaprijetiti odstranjivanjem sisa ili rezanjem noge do kuka ako želiš preživjeti; i trebaš shvatiti da ŽELIŠ ŽIVJETI, da se tako MOŽE ŽIVJETI, iako nisi cijela, ali si još uvijek ČITAVA, u glavi; i trebaš shvatiti da si tijelo, da odmaka nema.

U stvari, ajd da budem malo hvalisava: shvatila sam ja to i prije ovih kušnji:

OPRAH SHOW

Danas sam se sjetila da sam tijelo
Nebesko tijelo u svim smislovima
Prašina u zraku koji udišem
Onanistički
Sama sebe punim i ljuštim
U inat staračkim pjegama
Koje će se isprhutati kaže Oprah

Ja sam shvatila, ali moja taština nije. Sve dok taština sama nije postala sasvim nevažna. A to je bilo u onim "trt-mrt, život ili smrt" situacijama.

Neki dan je boža pisala o onom nekom dokumentarcu o nudistima, o tim neprivlačnim staračkim tijelima, koja ipak nekak uživaju u životu. Njoj to nije bilo jasno. Nije ni meni bilo u njezinim godinama.

Tek kad se ucjeloviš, kad se odmakneš od kršćanskog dualizma tijela i duše, tek kad shvatiš da si ti i ona opipljiva, i ona koju drugi (ne) žele pipati, barem isto toliko koliko i ona neopipljiva, ona iz misli, umišljaja, sjećanja ili koncepta (cjelovitosti, sreće, whatever...), zapravo tek onda uživaš u sebi. ČITAVOJ sebi; sebi CIJELOJ.

I kad noga boli; i kad ti se vrti u glavi od visokog/niskog tlaka; i kad gubiš bitke s celulitom, kilama, gravitacijom na sisama... Odjednom tvoj pogled postaje neizmjerno blaži i sretna si što hodaš, što ti je kosa još uvijek gusta, iako ćeš sebe voljeti i kad/ako ne bude, celulit je potpuno nebitan, a slaviš kad dobro izdepiliraš noge ili nausnicu. Srećom, sve slabije vidiš, a čestite naočale koštaju 8000 kuna, kojih nemaš, pa tak i tak baš i ne vidiš što sve raste po tebi. Dobro je dok raste - ima na čemu! Ima te.

I budeš si lijepa. Neovisno o tome što kaže odraz u tuđim očima, u tuđim srcima, u tuđim mislima, u tuđem pojmovniku, u tuđim usporedbama. Možda više nikad nitko neće pomisliti da si lijepa.

Ali će te voljeti.

TO znam.

Je vega .. zahebavaš subotom u rano poslijepodne i stavljaš nam ogledalo pod nos da ne bi slučajno uljuljuškali u svoj ego i mirno tratili poslijepodne jer i onako nemamo kaj delati.
Da, ove generacije ispod 50 ne shvaćaju da njihovu ljepotu nitko neće trpjeti osim za seksualnu eksploataciju i niš više. Na žalost ne shvaćaju da ako i misle da su ljepe da će to moći ubrzo objesiti o klin.
Da li sam ja lijep? Naravno da jesam ne samo lijep nego i najljepši-
Gledajući se u ogledalo pomislim ma koja ludača bi me mogla poželjeti? Od atletskog tijela samo se još malo tu i tamo nadziru mjesta gdje su nekada bili mišići (redom atrofirali), guzica se spljoštila, a noge se suše kao bakalari na Islandu. Da ne opisujem bore, kosu, podočnjake ima slika pa neka si glede hahaaaa
Zdravlje i duhovna ljepota su jedine trajne vrijednosti i na njih se jedino koncentriram. Mogao bih implantatima i drugim metodama pretvoriti se u Jimi Henrixa, ali nikada ne bih mogao tamburati lijevom rukom poput njega i kakva bi mi korist od svega toga bila?
Pa ne vole sve cure Jimija, osim onih starijih i otkačenih, a takve bi i mene mogle voljeti ovakvog kakav jesam dok nespretno tamburam desnom rukom.

ovak od prilike :(

Inflammation of the foreskin reminds of your smile
I've had ballanital chancroids for quite a little while
I gave my heart to NSU that lovely night in June
I ache for you my darling, and I hope you get well soon

My clapped-out genitalia is not so bad for me
As the complete and utter failure every time I try to pee
My doctor says my buboes are the worst he's ever seen
My scrotum's painted orange and my balls are turning green

My heart is vert tender though the parts are awful raw
You might have been infected but you never were a bore
I'm dying of your love, my love, I'm your spirochaetal clown
I've left my body to science but I'm afraid they've turned it down

My penile warts your herpes, my syphilitic sores
Your moenelial infetion, how I miss you more and more
Your dnob's itch my scrumpox, our lovely gonorrhoea
At least we both were lying when we said that we were clear

Our syphilic kisses sealed the secret of our tryst
You gave me scrotal pustules with a quick flick of your wrist
Your trichovaginitis sent shivers down my spine
I got snail tracks in my anus when you spirochaetes met mine

Gonoccalurethritis, streptocalbalinitis
Meningo myelitis, diplococcal cephalitis
Epididymitis interstitial keratitis
Syphilitic choroiditis and anterior uveitis

;-))))

Budvar...svidja mi se tvoja samokritika..

Alex .. nije to samokritika jer sam prema sebi strašno ne kritičan. To je realnost.

https://youtu.be/TfHCxIiZ_4M

Recitacija otpjevana.

imaš pivo max hahaaaa
recitaciju pjevaju i kod ema emily
Danas su nešto raspjevani

o bože, ovo je strašno!

iss bud koji opis samog sebe ,malo si pretjerao

tajči .. vidjela si me kad smo svi bili u pijanoj i raspjevanoj atmosferi, a mene pjesma, blizina krigle i piva reinkarnira :P
Trebala bi me vidjeti bez krigle u ruci jer krigla odvlači pažnju hahahaa

nisam bila ni blizu pijanstva ,tako da sam vas sve dobro vidjela,
nitko nije gabor(rekao bi nljubo )
ali ako je čarobna krigla recept ,ne ispuštaj je iz ruku :)

ma držim se za kriglu kao pijan plota hahaaaa
(dok nije prazna)

da je nljubo imao priliku vidjeti dvadesetak blogerica za stolom i oko stola od kojih je jedna ljepša od druge njegova bi se statistika porušila u vodu. Ja gabora još ne vidjeh i mogu ga zamisliti kao stvarno jako bolesnu osakaćenu osobu da bi od nje morao skrenuti pogled

izgledamo u skladu s godinama ,
a mislim da smo do sad naučili da lijepa ambalaža
ne mora značiti da će nam se sadržaj svidjeti