Životinjsko carstvo

I tak, prošlo je praznovanje...

Preživjeh prvi dan na poslu. A i nije bio neki, samo jedno predavanje, ali u cik zore!

Duška još pomalo boluje. Evo, sad se spremamo veterinaru na zadnju injekciju.

Razbila sam jednu od svoje dvije omiljene čaše i jučer kupila 6 novih; mislim da ću onaj majčin kristal likvidirati u špajzu, nikad ne pijem iz tih čaša, bezveze mi čuče u kredencu.

Ove koje sam kupila nisu skupe (150 kn za 6 komada) a stvarno su fine, tanke. Neće ni te dugo potrajati tako krhke.

Najčešće razbijam dok perem suđe - naguram svašta u sudoper i onda nečim kvrcnem po najlomnijem, i etotigana belaja!

Imam ja prave kuhinjske čaše, ti vrapca, tri su preživjele cca 15 godina, ajd, tri su razbijene, i fora su, malo retro, ali kajaznam, prestala sam piti iz njih kad sam nabavila one dvije najdraže, obje od tankog stakla.

Ne volim servise. Najradije kupim komadno, jedno nešto što mi se jako sviđa, i onda vadim prema raspoloženju. Uopće mi ne smeta kad se okupi društvo pa svatko ima drugačiju čašu, tanjur i pribor za jelo. Meni je to baš fora.

Ali štaš, komadna čaša koja bi mi se svidjela košta zapravo više nego cijeli ovaj set; isto je i s tanjurima. Pa onda godinama imaš nešto što si već odavno izguštirala.

A bolesna sam i na salvete. Imam punu ladicu raznoraznih. Pa vadim: sad ptičice, sad prugice, sad cveteki, sad jednobojne...

No dobro... Imam ja dosta toga u kući što me zbilja veseli. Zapraf, špajza mi dođe poput osobnog antikvarijata: kad se nešto razbije ili nečeg uzmanjka, prvo pogledam u nju. I počesto nađem neki nadomjestak koji mi čist dobro paše!

Evo, sjećam se da sam baš ovdje pisala kak nemam čašice za likere, a onda ih nađem u špajzi, kad sam tražila nešto drugo. Kristalne, naravno, stara je bila zaljubljena u kristal, a ja ga nemrem smisliti, bar ne taj brušeni, masivni, nego samo onaj fini, tanki, nježno rezbareni. Imala je ona i toga, ali to se ipak razbilo vremenom.

Ajd, trebam se upogoniti. Šetnja, veterinar, onda reciklaža uskršnjih oblizeka u neki saft za paštu, a onda malo šljake-tlake.

Dobri su ovakvi kratki praznici: odmoriš se, ali se ne ištekaš potpuno, nije ti kasnije teško nastaviti. Trebali bismo ih imati, kajaznam, svaka dva mjeseca, na primjer. Mislim da bismo svi bili puno učinkovitiji, a i sretniji. A trošak za državu i poslodavce bi bio manji od zabušavanja, bolovanja i/ili ozljeda na radu.

Hahaa čaše, tanjuri sve sam izbacio iz svoje glave da bi žalio za bilo čime. Pa jbt vežem se uz čašu kao da je žena ili kućni ljubimac? Žalio danima, mjesecima radi čaše?
Ma zahebi, ništa ne čuvam (oprezan jesam) ali ako se trebala razbiti ili okrhnuti bude kad tad, a onda stiže zamjena.

ja sam se zaljubila uz šalice za kavu ,male ,starinske ,tanke kao ljuska jajeta,
imaju par cvjetića po sebi i zlatne drške ,
par ih je napuklo ,
ali uz sva ova ljepila koja imaju u art shopovima ,za sve živo ,urediću ja njih,
salvete isto volim ,i možeš misliti sreće kad sam u dm-u vidjela da su snižene na pola, one koje inače koštaju bar10 kn ,
a slika po njima kakvih hoćeš ,zanimljivih i za raditi decoupage

takči .. ti si kao moja mama. Uz takve šalice treba guštati, a kako mi danas pijemo kavu?
Najradije iz kante, da je puno ima i da ostane čim dulje topla.........
Tko danas više gata iz porculanske šalice s cvjetićima i pozlaćenim rubom?

ili pozlaćenom drškom...

Duška :)

gatanje iz šalice ,to smo radile kad smo išle u školu ,prijateljice i ja ,
kad smo imale simpatije i pokušavale pogoditi tko se kome sviđa i hoće li biti nešto od te ljubavi,
baš je bilo lijepo,a šalice ...ma znaš šta čim budem išla van na kavu ponijet ću i tu svoju omiljeniu šalicu i piti iz nje ,
male šalice za kavu inače imaju u ivici i marici(tkalča) i u sofri