Proljeće je stvar percepcije
Mračna, vlažna džungla Kambodže;
asmatični glas pita čovjeka na koljenima:
- Are you an assasin?
- I'm a solider.
(pauza)
- You're neither. You are errand boy, sent by grocery clercks to collect the bill.
Moja fiksacija pukovnika Kurtza seže do neslućenih granica svakog proljeća. Kad počnu padati kiše, kad ozeleni šuma u kojoj živim, kad nabuja rijeka pored koje hodam.
Gledam tu šumu. Vrišti zeleno. I sami po sebi, dođu mi Doorsi u glavu. This is the end...pa napalm. S mirisom pobjede.
Strah. Iskusni sudac. Moj stari prijatelj. Bez njega sam nitko. Olupina. Kad je strah uz mene, znam da je i uz tebe. I tek onda sam jak.
Jer kad nema straha, nek bude jak tko god hoće. To me ne zanima.
28.04.2005. u 9:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara