APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

Pretpostavimo da nekog ŽELITE UBITI. Prije svega, morate imati dovoljno jak motiv da to i učinite. Vrste motiva mogu biti razne. Ljubomora, osveta, mržnja, koristoljublje, sažaljenje…ima ih.

KAKO to učiniti. Vatreno oružje je najpopularnija metoda. Ni otrovi nisu za bacit. Što je tu bitno za razumjet? To mora biti prije svega brzo. Jer, ako se nađete u situaciji da netko moli za milost, da jauče i cili, borit ćete se s još jednim neprijateljem. A to nije lako. Poželjno je dakle, da je žrtva gotova i prije nego je toga svjesna. U suprotnom, pamtit ćete njegove zadnje riječi još dugo dugo, predugo godina, i kako se vaša vlastita smrt bude bližila, to ćete više misliti na osobu kojoj ste život oduzeli. Postoji rizik da poludite zbog imaginarne stvari koja se zove OSJEĆAJ KRIVNJE.

Ubiti čovjeka i nije neki štih, ako isključimo unutarnje moralne borbe. Većina ljudi to čini u afektu. Pa se izvršenjem čina jednostavno prijavi u prvu policijsku postaju. Ili što je još gluplje, pobjegnu i budu uhvaćeni vrlo brzo.

PLANIRANJE je trik. Naravno da ne želite u zatvor zbog tog idiota. Kao što znate, nema leša = nema ubojstva je fenomenalna rupa u zakonu. Znači treba se riješiti leša. E to je tek sranje, jer, treba ga transportirati u neku šumetinu i zakopati (loša varijanta) Najlon vreća i hrpa kamenja je puno efikasnija. Ali podrazumjeva plovilo. Pila za meso je po općem uvjerenju pregnjusna. Mada ja ne vidim zašto. Pitajte mesare što o tome misle. Rezanje mesa je upravo i samo to. Ništa više.

MORALIZIRANJE ostavite za zatvorske dane. Tamo ćete imati vremena razmišljati o svemu. Kažem vam, ubojstvo je dogmatski zločin. Mediji su ga učinili takvim. Stvar percepcije. I motiva. Ako mi kažete vaš motiv za ubojstvo, saznat ću puno o vama. Ali sam siguran da, bez obzira na motiv, SVATKO je od nas u stanju ubiti.

To vam je kao kad nikad ne skočite s mosta u rijeku i ne razumijete ljude koji su to učinili. A da ste skočili….shvatili ste.