pisati pisma, pričati priče

Idem. S tobom na praznom suvozačevom sjedalu. Jednom sam već napisala i, poput svih tužnih istina, i ova još vrijedi: "...jer kud god idem s tobom, idem prema domu..."
Ma kako nekad bilo teško otići, lakše je no ostati sam.
Zato, sretan ti put, dragi. I još ti sretnije - ostajanje:)))
 

:-)).

na more, na more... ah da. ...

Kad bol se javi, kad sumnja dušu rastvori,
i snaga tavnih misli srce gorko zarobi,
tad bože, kad tišinom zbunjen jecaj zaori
spasi tijelo moje da cijelog me ne porobi.

Tad spasi mi dušu i obnovi obećanja,
iz mraka da bukne svjetlo moga ića,
da vjetrom dahne perle mojih sanja
i kroz život klikne klasje dragog bića.

Pa kad se vratim i nađem usred mesa
žilama i krvlju zvijezda napućen
da usred svoga "ja" porazim snagu bijesa,
i budem u moć života, u ljubav upućen.

pa di si gigi više.. ne pišeš često, a šteta..jesi se možda preselila na blog ?

Ti ostajes. U proslosti od koje ne zelis pobjeci.

Doista, šteta što se rijetko mogu čitati vaši/tvoji novi retci.
Ako je to zbog dobrog vjetra u leđa, onda mi je drago, voljela bih da jeste, no...