*Babinjak*

Ogledalo duše...kažu

Moja je definitivno blue...ahahhaha

Zbog naše Amy...već dva dana lutam internetom iščitavajući kojekakva e(zo)terična štiva o postojanju. I kaže tamo jedan lik da nas korporacije, vlade i moćnici zapravo ne trebaju svjesne, slobodne i promišljajuće. Navodno je strategija 'odgoja' čovjeka potpuno ukorjenjena da ljudi uglavnom prožive život ne shvaćajući svoju svrhu...a kad im zbog toga duša počne venuti...posežu za 'dostupnim' instant zadovoljstvima. Tjelesnim, materijalnim...potrošnim.

Tvrdi on tako...da je svrha svakog čovjeka, koji je eto utjelovio jednu dušu...stjecati iskustva. I to je sve. Jer, navodno je duša došla upravo po to. Ona zna zašto i što joj treba.

Jednom davno, razgovarala sam s jednom bioenergetičarkom i svidio mi se njen opis postojanja duše. Kaže ona da duša poznaje svoju svrhu i ima svoje želje/misije. Kad je racionalizacija mozga domaćina sputa, ona postane nezainteresirana za to tijelo. Ono što čovjek često ne priznaje ili ne razumije..je to da je ona izuzetno snažna. Stoga...ako je to tijelo, ta osoba sputava, ignorira...ona će se jednostavno riješiti tog tijela.
Iskoristiti će bilo kakvu priliku da pobjegne. Kroz neobjašnjivu nesreću, tešku progresivnu bolest..samoubojstvo....

I tak...mislim si ja....tko to živi u mom tijelu?

Ma...zapravo...mislim si..jel' joj više dosta iskustava..čoeče!!?

Ima dosta starih i novih izreka o tome što sve činimo za one koji su otišli. Kažu da žive dok žive u našim mislima, kažu da svaka misa, molitva pomaže duši da nađe svoj put, kažu, da im, mi živi, možemo mnogo pomoći u traženju svog mjesta na kojem će nači svoj mir.
U tim novim dimnezijama vrijeme zaista ne znači ništa. Duša može , po izboru, ili potrebi, ili želji, ili zaslugama biti reinkarnirana odmah, a može čekati tisuće godina.
Moja nedoumica je ovo: što ako je duša nekog našeg reikarnirana odmah. Novi čovjek ne zna čija je reinkarnacija, ali za koga se mi molimo ako duša ponovo živi, ili ne postoji reinkarmacija, ili je smisao naših molitvi i sjećenja potpuno besmisleno. Nešto nije kako treba, nešto mi je nerazumljivo. Ne mogu vjerovati u oboje, u reinkarnaciju i u život poslije smrti.
A ja vjerujem u oboje...

Samo se prisjetimo koliko ljudi govore da su u prijašnjim životima bilo ovo ili ono. Sjećaju se, ili se sjete, ili netko to vidi. Što ustvri rade one osobe koje nose cvijeće i pale svijeće na njihovim grobovima a oni već igraju nogomet na dječjim igralištima i imaju nove ljubavi...?

Medo, kad mi na neko pitanje..dominantna nauka daje komplicirane odgovore, ja je odbacim. Mislim da molitve, mise i ostali rituali koji mi govore što ja..živa, trebam činiti za mrtve...nemaju baš neku svrhu. Reinkarnacija ili ne, drugačiji oblik nakon fizičke smrti...ionako više nije u našoj moći. Svrstani u vremenski, prostorni i fizički okvir...jedino možemo djelovati na očuvanje tog oblika...koliko možemo jel'. Nakon toga....još uvijek zapravo ne znamo što se događa...

Sve je jasno ako je netko bio dvorski pjesnik kod Luja XIV u 16/17 stojeću. ali što ako je bio američki vojnik u vijetamskom ratu.?

Tko zna....je li se kod obojice duša ostvarila..i je li dobila ono po kaj je došla :)

Pam...nešto u svemu tome ima kad mi dolaze pitanja na um. Kažu i to da štogod možemo zamisliti negdje postoji...

Je...i o tome nešt piše...u smislu kolektivne svijesti, kolektivnog iskustva..bla.....zapravo sve ono što mozak 'vidi' upamti, proocesuira...i tak. O tome najbolje govore snovi. Koji su čisti produkt slobodnog rada mozga.

Tko zna? Znamo samo ono što je potrebno da se proguramo par desetljeća ovog života. Jebote, pa tako živi i kornjača. I komarac!

Trebalo bi ukinuti tu reinkarnaciju. Samo stvara kaos između neba i zemlje..

heheh...mislimo da znamo. Možda možemo i duže živjeti...a možda i kraće..ali smislenije... Ne znam, ja možda imam problem što nisam emotivno vezana za svoje tijelo. :/

A eto..tvrde tamo neki para znalci...da se ne reinkarnira svatko. Neke duše ne žele novu inkarnaciju...tak daa....

Ako to ne govori moj mozak....mislim da moja duša ne bi više htjela utjelovljenje. Puno je to okvira...

Jednom sam sanjala da sam krenula vidjeti neku novu vrstu životinje. Na putu mi se dogodila nesreća i samljela mi se potkoljenica. Skupili se ljudi oko mene i počeli zapomagati...ono..ajme...ostala je bez noge. A ja im nestrpljivo govorim da mi odrežu to smrskano i podvežu me...da stignem vidjeti senzaciju. ...Hahha ni malo patnje zbog noge. Neš ti..:))

Sve su religije pune mističnosti, a gledaj nas dvoje ove subote, ovo jutro...: Usudimo se pričati o nečem što ne razumijemo. Pa što onda?! Tko nam što može, a možda i kažemo nešto dobro i pametno. U principu se takva pitanja odlažu u ormar da na njih padne prašina. Ja se nedam. Mučim se i mučit ću se dok me mozak služi. Ti se još više boriš jer si puno mlađa i ne miriš se samo tako.

"Ako dovoljno dugo gledaš u prazninu, praznina će ti uzvratiti pogled". ( parafrazirano po medi ) Mi ne želimo svoj prostor pretvoriti u prazninu. To je to!!!!

Ja idem na grob svojim roditeljima zbog - sebe. To je proces u meni koji odrađujem. Opraštanje s njima, prisjećanje, ritual neki. A gdje su oni, tj. njihove duše, tko zna.. Ako nešto dopre do njih, dobro, ako ne, opet dobro. Na njihovom grobu raste prekrasna božikovina i gledam tu božikovinu i znam da u njoj ima molekula mojih roditelja.

Jebga, mi bar pokušavamo. Rekao bih; ako dovoljno dugo gledamo u samoću, samoća će nam uzvratiti pogled. I usamljenost, i siromaštvo, i izgubljenost. Činimo nešto da izazivamo promijene!!!

Coca, tu ima jako puno stavrene fizike. Što ako su oboje već reinkanirani i pjevaju u zboru bečkih dječaka.Naša molitva zbunjuje njihove mlade rspjevane duše, pogotovo jer su jako emotivne...

Ne brinem ja za njihove duše. Jer ako molitva ne treba njihovim dušama, doći će do neke duše kojoj treba. A i mojoj duši paše ta ista molitva.

Ja vjerujem (i znam) da u svakomu od nas čuči cijeli svemir. Sve što se događa izvan nas, događa se i u nama.

Po meni je važno ne vezati duše roditelja, jer čestim sjećanjem na njih te njihove duše nisu slobodne. U kojem god tijelu bile. Tijelo je samo alat potreban duši da odradi zadatak, tj. da se razvije i prijeđe na viši nivo. Tijelo komunicira s dušom šaljući joj signale. Kad duša griješi, tijelo ju upozorava.

Molim se i ja za svoje roditelje i uvijek smo bilo u dobrim zemaljskim odnosima i mislim da će mi dočekati kad i ja krenem onamo. A oni su se možda već vratili nazad. Dobre duše imaju velike prednosti u reikarnaciji, i u izboru i u "vremenu".

Hm...i ja jučer 'dušu ispustio'.....frezajući oni moj vrt :)

To je sasvim u redu, to što si ti napisala. Tu se snalazim. Ali zašto onda tvrdnja da duše žive na zemlji dok žive u našim sjećanjima? Tko je to konstatirao i na temelju čega? Zbunjuje!

Ti si radio na reinkarnaciji paradajza i peršuna...

duša i pedalj 'tolerancije' (odstupanja u preciznosti...) ili mjera duše.

nekima pedalj + (gore), aureola, svetica..

ili pedalj dolje - .. (treba crtati?) (.)(.) ...

-a neke stvarno gledam, želim, .. oči. I tad se raspadnem.

Koliko ja znam, duše prolaze neki put nakon što se odvoje od tijela. I tada se znaju motati 'po Zemlji', tj. oko nas, dok ne nađu 'svoj mir', tj. dok 'ne odu' u druge dimenzije.

Neki spominju 40 dana nakon odvajanja. Valjda je to prosjek, ili minimum.

Dobro je, relativno je dobro, dok se raspadaš...gadno je kad se razliješ pa te zemlja upije...

Coco, to je po Isusu Kristu. On je 40 dana još bio među nama . Do Spasova. Ali je On bio Sin božji!

Pam , oprosti, ja se raspisao kod tebe kao veliki....

ima i tzv. bardo
u budizmu (tibetanska knjiga mrtvih)
također preporuka da se 40 dana bla
dok se duša ne smjesti

pozdrav pam

:)
obitelji srodnih dusa putuju zajedno.
neko nas preminuli, ponovno je roden u nasoj blizini ili mu tek slijedi u nekom buducem vremenskom periodu upoznavanje s nama.

ili ceka nas prelazak u drugi nivo pa se zajedno opredmecujemo ili s manjim vremenskim razmakom, ovisno o zadacama koje su nam potrebne na ovom nivou.
:)

obitelji srodnih dusa, putuju zajedno :) ( roditelji, braca, ljubavnicki partner, naj frend, frendica... )

smisao nasih molitvi i sjecanja je nase ucenje o prihvacanju smrtnosti.
nema veze s dusom preminuloga vec s nasim poimanjem smrti i rituala oko toga.

preporucam molitve za zivota odredene osobe, njihovi andeli su jako sretni kad ih spomenemo :)
rec, na kraju molitve - Amen, je ime andela :)
zato molitva ima smisla za naseg zivota.