Čaša polupuna finog crnog vina

U ljubavi i ljubavnim odnosima na svim razinama mislim da je uz moral, ljepotu života zajedno i ostale uzvišene stvari bitan i supply chain management. Drugim riječima, nabava. Nema biznisa bez dobrih odnosa s dobavljačima. Amateri uvijek gledaju ka klijentima i ubiranju love, ali u biti, dobavljači su carevi, bez njih si nadrapao.

Tako je i u ljubavi. Što mi znači da mi netko isporuči taj neki cvijet, ovo ili ono dan, dva ili tako, nekad? Rasipanje resursa, jer pitanje hoće li toga biti zauvijek, a želim zauvijek (ili barem dok se ne prekrši neka bitna stavka koja je deal breaker). Kad me veliki klijent uzima u obzir - jel ti to možeš isporučit na neko dulje vrijeme i što ako polude svi za tim i budi htjeli, jel imaš ti toga zilijardu. (Uvijek kažeš da, onda sjediš doma, razjapljenih očiju i gledaš u zid u panici, ali sve bude dobro).

Tako i u ljubavi. Ma koja avantura. Što to rješava? Idi begaj. Da ja moram misliti stalno o tome tko, gdje, kada, ima, nema, rasipam resurse.

Želim leći mirna, znajući da je to to, i znajući da je to to, s druge strane. Lutanja i eksperimenti, avanture i glupiranja su mi jednako glupava kao riskiranje sa nepouzdanim dobavljačima. Ili možeš i jesi, ili idi begaj.

Eto. Non-romantic view of romance.