Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Teška noć, san bez snova. Tama, neprijateljica... noć. Dogmizali snovi poput zmija tek izleglih iz bijele ljuske. Dozivala sam te. Život me razbijao na tvojim obalama, nemilosrdno me nasukavao na oštre hridi tvojih obala, dok su bijele ptice osjećaja odletjele u daljinu i nisu se više vraćale. Probijalo se neko svjetlo kroz gustu tamu, ljuto i nelogično sam odrezala ostatak te razderane snene koprene i bacila je tebi pod noge. Prebrojavam pitanja ... ne dobivam odgovore. Uzela sam od duha oblik i dolutala do tebe, ali iz središnje trijade kliznula je suza. Negdje u ovom jutru skupljam krhotine razbijenog života, skupljam biserne suze i trakove razderane haljine, koju je duša nosila svih ovih godina. Nije bilo Mjeseca. Samo teška noć, bez snova. Krhotine polako dobivaju neke oblike, a njihove konture bacaju sjenu, koja se proteže negdje u daljine.

Pitala me
- kako je on? što radi?-

kako sad da joj kažem
da već mjesec dana nisi izlazio
da su svi odustali od tebe
i čekaju

kako da joj kažem
da sam te jedva oživio
u tu prokletu subotu
da sam te skoro izgubio

-dobro je... po starom...-

a šta da kažem?
najljepša je na svijetu
i samo moja
i bolje da ne zna

-pozdravi ga kad ga vidiš-

kao da te mogu pogledati u oči
kao da je to tako jednostavno.

ajmee...pa sad ti budi normalan nakon ovoga...

Lice koje ljubim,
to tvoje lice, to lice koje volim
i ruke koje osjecam, ruke oko mene,
taj beskraj sto me blazi,
tvome tijelu pripada.
Poljupci tvoji,
poljupci sto ih imam,
to su slatki poljupci slavuja
i milovanja koja dajes moju dusu caste
i jos se divna, bjelinom labudova,
kao pucina mora naslanjas
i svako zrno moga pijeska
crvenim kljunom ljubis.
Grlis oblake na mom celu,
tom nebeskom osloncu,
i povrsinom koze,
kapima sedefa kroz prste kapljes
i pustas dah svoje utrobe,
da moju utrobu toci
i glas svoj saljes,
u mom glasu da se nadje,
kao vjetar,
koljena mi zanosis posteljom
i svjetloscu mjesecine,
mojom kosom sustis.
Kad me suncem u sebe primas,
u zlatni osmjeh pomices moje usne,
a rasirena bedra njihov sjaj odnose.
Moj oganj, tvoj vrat izvija,
iz plamena poput zari izranjas,
bistirim znojem bradavica padas
i njihovom tisinom
divlje se po meni mnozis.
Dragulj si sto se mojim srcem
zivom vatrom nize
i ljubav tvoga bica,
tako mojim bicem raste.
Skrivena u ruzi,
za mene si, lice koje ljubim.

Sad se probudih..Ama,gdje je osmjeh u najljepšim očima ovih stranica???:)

Samo teška noć bez snova........

meni isto bila neka teška noć

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr