Karakita Kamenita

Ako kartu dobru imaš,
možda karu ćeš da dilaš.
Djetelina sa tri lista,
to je karta moja čista.

Ti mi svoju damu nudiš,
na kari od kralja gubiš.
Dok ti dijelim novog špila,
već si igru izgubila.

Jer u ruci imam asa,
od svih najveći je dasa.
Poput svakoga đokera,
u kut tebe će da stjera.

To je igra hazardera
koju još ne bi vidjela,
to je špil od flash royala,
hertz što pobjeđuje kara!

Prevariti im se nedaj,
karte svoje dobro gledaj.
Možda za te karte ima
s kojom nebi izgubila.

Ako posluži te sreća,
od mene ćeš dobit keca.
Možeš bacit dva,tri asa,
od kare ti nema spasa!

Link

My name is Kitty,Kara Kitty!

Nič,nić,sedem in pol.

Centimetrov?

Vseeno...

My name is Banana,
cupi ti ko sarma!

Ja sam Tigar,
na oltaru vikar.
Zapalim ti sviću
za malu micicu.

Blagoslovit
ću ti malu
na svojem
oltaru!

Pikovu
ćeš damu
položit
za karu!

Usrid kontrabasa,
asa ću ti stavit,
gudalom ću strune
na tvom tijelu gladit!

Gudit ću te noću
pa čak i po danu,
dok ti sa gudalom
ne zapalim malu!

Titrat ću ti strune
dok u me ne grune
i dubine tvoje
cijele ne ispune!

Jezero ću tvoje
ispuniti ikrom,
cijelo će ti biti
ispunjeno ribom!

Badava je
tebi gore čelik,
jer ti mali
a nikako velik!

Aaaaaaaaaaahahahahaaaaaaaaaaaa!!!!

Bal te kamen i pivo staropramen!

Jbt-e,bauštela je za ovo znanstveni simpozij,eeeeheheheeeee!!!!!!!!!!!!

Jbt-e led!!!

Kalifornijski,kojeg nema!

ej kito, rasteš li?

Svakog dana
u svakom pogledu,
sve više napredujemo.

"Sjećaš li se Dolly Bell"

Odoh sada lipo spavat,
neku dobru cupi sanjat.
S kitom ću je svojon ganjat,
do kraja joj snova stavljat.

sjećam se dolly bell

tko se nebi sjećao tako divne djevojke

svijetle puti, bademastih očiju i kao višnje crvenih punih usana

o, sjećam je se, i te kako je se sjećam

imao bih čak i jednu anegdotu ispričati u vezi nje, Dolly Bell

bilo je to u ranu zimu 1969./70., pao je rani snijeg i zasuo grad ogromnim količinama bijelih pahulja.

išla je svojom stranom ulice obučena u maxi kaput koji se gotovo vukao po tim lepršavim bijelim pahuljama ostavljajući iza sebe trag gotovo poput ralice.

išla je tako pogleda zamišljenog, ali ipak dovoljno radoznalog da zvjera okolo promatrajući slučanje prolaznike koji bi joj dolazili u susret.

tada sam iz suprotnog smjera naišao ja, tada još gotovo dječarac od nepunih sedamnaest. Štrecnula me njena pojava, bila je neobično lijepa obasjana mjesečevom svjetlošću i njenim odsjajem od bjeline tih tako laganih i zaigranih snježnih pahuljica.

umalo posrnuh spotakavši se o rubnjak, jer oka sa nje nisam mogao skinuti, no ona mene nije ni zamijetila.

mimoišli smo se bez riječi, ona i dalje nastavljajući lepršavim korakom, dok sam ja produžio malo pognute glave razmišljajući o njoj. Dolly Bell.

sad sam se malo tute istrtljo i odoh u nove radničke pobjede.