: ako vanm se ne sviđa ovi blog možda pivo pomogne

ovo je iz ...drugog svijeta

http://dr-kowawa.blogspot.hr/2012/08/thoughts-on-letter-to-wife.html
...........................................................................



ah da ovo je blog :)

Čitam naša pisma iz izhabanih, uglađenih uleknuća na teškim tamnim drvenim stepenicama. Ispisana stopalima ostavila su svjetli trag na drvetu. Točno vidim tvoja slova kako nam nosiš večernji čaj u krevet i moja što s jutrom nas časte sitnicama.
Trajanje i moj prvi pogled s jutrom. Ljuljuškaš se u oku
...........................................................................



„…- jer bilo bi stvarno divno stajati jedno naspram drugog – mi i stvari – i očima primiti čitav svijet – primiti – bez pitanja, čak i bez čuđenja – primiti – tek – primiti – očima – svijet.“ (Str. 32.)
Link
„Sve je u razumijevanju ograničenja“. Ne razumije smisao gledanja u more. U jednom trenutku upita dječaka iz gostionice zašto neprestano gleda u more, a ovaj mu kaže: „Vi ste simpatični. Valjda ćete, kad odete, biti malo manje blesavi.“

...a onda te tresne postoje li još pisma onako stvarna, opipljiva možda i mirisna. Također napisana sa deset prstiju...trajna.
Sada da mi netko kaže napiši mi pismo vjerojatno bi me i poplašio na prvu.
njaaa

Napiši pismo Ovci, hhh, :)

Jutro gosparu, napreduju li naši paradajzi, rastu li?

Di si nestao gosparuuuu?

ne razumijem zašto ovci?

A, čitaš pismo, neka, neka, to ti za sebe.

Tako mi palo na pamet, možeš i po svom izboru, koja ti je draga blogerica!

iskreno, gledao sam film Xīnhài Gémìng (1911) i od toga je počelo

Sad ujutro si gledao film, ili već prije?

da ima ih ... tri su blogerice što su mi drage,

zar je bitno kada sam gledao film. inače nerijetko se zna dogoditi da odgledam film u nekoliko dana, etapno

Tri - ajde mi reci koje su ti drage?

gera jana i pasesmi

al vidi što je stvarno bitno
I cannot claim that I love my country as much as Lin did. (In fact I definitely won’t consider going back from California just to be shot by a fire squad in my hometown L ) But I do love my motherland, and I do desire to be proud of her, of her current self as well as her old history. It is because of this love and desire that Lin Jue-min’s writing brought tears to my eyes fifteen years ago, as it did tonight. The same love and desire led me to translate his last words: A Letter to Wife.

Meni su ti drage biserna, vrbica, amy, ema!

Prije mi je bila draga još jedna, samo me teško razočarala!

osjećam da me one, te meni drage, navedene i ne žele razočarati

To je dobro što te ne žele razočarati!

zapitaš li se ikada
-Što kada nam se zaprljaju oči, a pojmovi voljeti i ljubav postanu samo alat?
Mislim da tek tada stvarno umiremo
Da li si trajan, vječan kad ljubav ultimativno prospeš na zemlju koju voliš. Gotovo da i jesi. Nestaješ kada se mirno promatra kako nekolicina piša i gadi pojam ljubav prema zemlji