Karakita Kamenita

Link



Kitica se moja diže
kao gljiva poslije kiše.
Reci maco,samo reci,
da je voliš ti najviše.

Tako lijepu,divnu,krasnu,
šećerlemu voliš slasnu.
U nju si se zaljubila,
jer je slatka,erektilna!

Diži mi se,diži mi i više,
neka za njom sve uzdiše.
Propinji se sve do neba,
da je vidi svaka treba!

Lipa li si moja slatka,
lipa si mi uvijek glatka.
Uspravna si svakoj fina,
mila,čvrsta,erektilna!

Sve će s tobom uživati
kada ću im te davati.
Niti jedna nema mira
dok na tebi nebi bila!

Zato uvijek ti mi stoji,
kao labud im uplovi.
Nek osjete divne sile
ča su u te erektilne!

Nema dana,ni oluja
da bi ona posrnula.
Nigdje nema te micice
da je neće netremice!

Dušmani će da polude
i svi oni ča te kude.
Na svijetu si ti najčvršća,
uvijek slavna,nikad ljuta!

Mirnije ćeš ti spavati
kada ću ti cvijetić dati.
Vidi kako te centrira,
u centar te pogodija!

Usred vaze
bit će tvoje,
ispuniti ćeš
si snove.

Cvjetić mali
će stajati,
jednim okom
te gledati!

Vidi gnjurca
kako puca,
na sve strane
s njime štrca!

Čuvaj ga se
ti malena,
tvrđa mu je
od kamena!

Hoćeš li mi
mala doći
da se vaza
tvoja smoći!

Curi s njega
ka iz kabla,
vlažna će ti
biti mala!

Ne moraš
se ti bojati
da će nešto
zapinjati.

U vazicu
cvjetić primi,
kako klizi
mu se divi!

Biljčice prebireš
po sav dan u draču,
uzaludna truda,
neće da ti skaču.

Uvenule davno
sve su od korova,
iglice im tanke
ka suhih borova.

Samo mala skreni
na moju livadu,
cvijeće tamo raste
u punome cvatu.

Tratinčica slatka
za te rascvjetala,
stabljikom bi svojom
radost tebi dala!

zakaj ti je tak mali
se stisnul od vode ?

Mora da te je spazio
pa se tebe prestrašio!

Vidio je Baba Rogu
ča je htjela da je s nogu
a on voli angeleke,
na klupi sred šume neke!

Imam za te izvor mali
ča ide unutra vani.
malenu si ti ne žali,
izvorčić je za te pravi!

Uhvati se
mala gnjurca,
rafalno će
da te puca!

Od rafala
ništa bolje,
skači mala
gore,dolje!