'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Ne možeš me voljeti toliko dugo,kao i prvog dana-rekla je uvjerena u svoje misli.
-Ne volim ja tebe pet godina ,kao i prvog dana-rekao sam uvjeren u svoje misli-ja te volim desetljeća,stoljeća možda,kao prvog dana.

A taj dan je bio odavno....toliko da se više i ne sjećam....toliko ,da se više i ne sjećaš, kad se to zbilo.....i ne reci ,da prave ljubavi nisu tužne…...jer da su prave ne bi bile tužne....ne reci to više nikad.
Ne reci da te ne osjećam....svaki tvoj dah i kucaj srca...od ranih jutarnjih sati kad skuhaš kavu i povučeš prvi jutarnji dim do noci kad zaspiš uz televizor i upaljeno svjetlo....svaki tvoj miris ,da ne osjećam -ne reci.

Ne reci nikad ono što ne znaš,jer ja sam tu...nikad bliži i nikad dalji...i ne sumnjaj..ja sam ti zraka sunca kroz spuštene roletne...ja sam ti vjetar sa sjevernog brijega....što ti opet lice dodiruje.

o da, znam! mi koji smo voljeli znamo. no, kad nas prestanu voljeti...i to znamo. uvijek netko prestane prije, a netko poslije. i da, svaka ljubav jest tužna, zato što ne umire prirodnom smrću već umire od...nerazumijevanja, prijevara, ravnodušnosti. nikad još nisam uspjela uhvatiti taj trenutak kada prestaje, da ju zadržim, vratim...ostaju samo sjećanja i čežnja! voljeti i biti voljen je kao i disati...dok dišeš nit ne primjećuješ, kad prestane...e tada boli!

Hvala.
Tko nikad ne shvati..tko mu je kriv.