*Babinjak*

...je, najavila sam temu o porodu...al' zbilja mi se ne da o tome ni razmišljati..a kamo li čavrljati.

Imam zanimljiviju temu. Meni. Danas.

Kad sam prije nekoliko godina, na jednom redovnom sistematskom pregledu, saznala da imam nekakvu cistu od 16cm fi u abdomenu, poliklinika me žurno poslala po mišljenje na kirurgiju.
Jedan vremešni liječnik, koji me primio toga dana...bilo je toliko zapanjen sličkom magneta, koju sam donijela, da je kolegu ..koji je u tom trenutku vršio operativni zahvat u sali..odmah nazvao i zamolio ga da čim završi s operacijom dođe i pogleda ovaj, neobičan slučaj.

Neću sad o tome kako sam ja sva bila zbunjena tim reakcijama i generalno nemala pojma kaj mi se događa....nego bih ja o znanstvenom istraživanju..koje je tada uključilo i mene u svoje studije.

Taj kolega kirurg..inače doktor znanosti me najzad i operirao. Nikada nije ustanovljeno zbog čega se ta cista stvorila, kako je uspjela narasti tako velika unutar godinu dana...pa čak ni nakon biopsije, nije ustanovljeno kako je i zašto došlo do stvaranja njena sadržaja. Koji je, srećom, bio potpuno benigan.

Taj moj kirurg me po otpustu iz bolnice pitao imam li psa.
Nemam psa.
Objasnio mi je da radi i na drugom doktoratu, te me želi uključiti u svoja istraživanja. Pristala sam. Zašt ne? Sve za spoznaje!

Od tada...svako toliko, netko iz njegova istraživačkog tima, asistenti ili stručni suradnici (nešto a la naša coco) me zovu i postavljaju mi ovakva pitanja: Imate li psa? Jeste li u to vrijeme bili u doticaju s bilo kakvim psom? Jeste li alergični na pseću dlaku?
I onda je svaki put odgovorim: Ne. Zahvale se..i za nekoliko mjeseci, postupak se ponovi.
Zadnjih par puta mi je već malo, onak..dopizdilo! Mislim si...jel' zapisuje netko to kaj velim...pa da ne utvrđuju gradivo već godinama bezveze. Ili misle da se nešt' promijenilo u međuvremenu a u odnosu na prošlost!?

U petak me dočekalo pismo. Doktor znanosti me obavijestio da bi želio da dođem na iscrpno ispitivanje slijedeći tjedan. Objasnio je kako je želio pronaći poveznicu između stvaranja onakvih cisti kod čovjeka s učestalom pojavom stvaranja sličnih kod pasa. Sada je napokon odlučio istražiti i ostale mogućnosti uključivši i ostala pitanja...o svemu. Navikama, dobi, spolu, krvnoj grupi, obiteljskoj anamnezi, životnim uvjetima, prehrani, pa i stresnim ili traumatičnim događajima.

I tak...napokon malo proširio vidike.
Šalim se, lik je odličan, staložen, spretan i realan.
No, kako to obično biva...čini mi se...kao da ljudi sebi nešto prvo 'umisle'...a onda krenu u istraživanje i traženje dokaza svojoj teoriji. Iako je to, možda, zabavno....mislim da nikako nije neuvjetovano predrasudom i ograničenjima.
Tek kad se prema nečemu postavimo potpuno nepristrano i oslobodimo se bilo kakvog osobnog zaključka..a uhvatimo se samo za vlastitu snalažljivost u propitivanju i 'slušanju'....pa kad uključimo velik broj istraženih poveznica...tek tada valjda možemo donijeti zaključak, koji je dokaziv na ultimativan način.

Mada...mislim da je vrlo isprazno i usamljenički...proživjeti život bez mišljenja. Čak i onog jedinstvnog, našeg....drugačijeg od većine...i stvorenog iz guts-a :)
Pa kako bude...

Neke puteve fakat stvaramo sami samcati :)

E da...još sam nešt' htjela pitati... Da saznate da bolujete od neke zloćudne bolesti...biste li pristali na kemo-terapiju?

Ja ne bih.

Od 4 poznanice, koje su takva oboljenja liječile..tri su vrlo brzo umrle..potpuno devastirane...a samo jedna je živa još i danas.

Mislim da bih dostojanstveno čekala kraj:) Pomirena s time da je moje vrijeme - prošlo. Ili došlo. ovisi kak gledaš :)

ako je od 4 jedna preživjela ja nebi odbacio 25% šanse

ali prije svega bi slušao savjete doktora

jedino bi potražio drugo mišljenje tek toliko da budem ziher da je to to

Krel..to bih ja nazvala ful optimizmom! Respect! ... Nisam od tih...ne usudim se nadati..ako šanse ne idu u korist nade..bar 50% :))

25% šanse ni u čemu nije malo, ni u poslu

hm..prije bih se dobro informirala kako je kemoterapija djelovala na pacijente s istom dijagnozom, postotak izlječenja, postotak komplikacija, smrtnost, a zatim bi razmislila.

odluka bi ovisila još o masu drugih čimbenika..

treba se boriti i uhvatiti svojih 25%

prije nego li je endji umrla...njena liječnica nas je obavještavala o svemu što poduzima..i što se eventualno može očekivati. Ni u jednom trenu nije rekla da spasa nema....ali se to jasno vidjelo na izrazu njena lica i u boji glasa. Na kraju krajeva...liječnici i trebaju gajiti 'nadu' do zadnjeg i činiti sve što znaju i mogu. Na to su se zakleli!

znam jedino da nebi u mjesec dana pokušao postati instant doktor drkajući po internetu

Anči...misliš da bi ta info bila čvrst argument? Mene bi onda zanimalo i jesamo li bili u istom stadiju..istih godina..građe...ostalih a zdravih funkcija tijela..bla....

ali, u svakom slučaju, dostojanstveno bi pokušavala produžiti život, samostalan.

životarenje po bolnicama i nekome na teret, ne.

ali, borila bi se, da

hehehe...krelec....bome ni ja. To je najgore kaj ljudi rade...brijem. Ja bih voljela da mi kažu šanse s terapijom i bez. Da se znam izorganizirat. Ali kada bi me nagovarali na terapiju...tražila bih garanciju...hehhee

naravno, Pam da su i ti parametri bitni :)

ali ih ne možeš baš prikupiti :)

moraš uzet pretpostavku.

vjerojatno bi prema stanju svog imunosustava kalkulirala..

vjerujem ljudima koji su šest godina studirali, pa stažirali, pa specijalizirali, pa se cijeli radni vijek educirali. Koji bi to idiot trebao biti da nakon čačkanja po netu zaključim da doktori niš ne znaju.

Mislim...rušenje kompletnog imuno sustava...uništavanje jetre, bubrega...žlijezda....otpadanje kose..trunjenje zuba....i onda još na kraju opet rikneš! Ma...hjoj...

pam , uvijek ti kau kakve su ti šanse sa i bez..pa ti onda biraš :)

I cijelo vrijeme si u bolnici. Ovak bih tražila nešt protiv bolova..kad postane teško..i ošla doma provest što bolje dane prije kraja :))

Aha...kažu ti! E to je ok.

kemo supresira imunosustav, da..

zato ga treba jačati uz kemo..ako uspiješ

ma jebo ti to sve. Lako je ovako iz daljine trtljati, ali pojma nemam što bi da me stvarno strefi. Znam samo da bi se za početak usro ko grlica.

eh sad....čitala sam da zapravo ne postoji dokaz da se imuno sustav može jačati ičime što poduzimamo. Navodno..možemo pomoći da tijelo ima dobre izvore za izgradnju antitjela....ali da to tijelo čini samo..bez obzira na našu volju. Tak nešt.

i onda opet nebi pokazao strah da ne sjebem nešto klinkama. Tata uvijek mora biti kuražan. (jebiga tako je to u mojoj seljačkoj glavi)

sve ostale posljedice liječenja citostaticima, ovise i o dužini terapije..

mojoj teti nije otpala kosa, niti su stradali zubi, a stanice tumora su uništene

hehe krel...i to isto. Neke stvari o sebi saznamo tek kad nas situacija dobro zatekne.

e vidiš pmaela baš to nebi, čitao sam negdje da.... Ma zajebi to i slušaj doktore.

Anči...ma je...naravno. Jer nisu ni sva oboljenja ista. Ova moja, koja je preživjela...je isto super prošla. Nakon vađenja maternice zbog nekih malignih komplikacija..odradila 2 ili tri kemo...i sve se sredilo. No ove tri su kemom liječile rak dojki, leukemiju i rak želuca.

Navodno..možemo pomoći da tijelo ima dobre izvore za izgradnju antitjela....ali da to tijelo čini samo..bez obzira na našu volju.

da to je jačanje imunosustava :)

al' brijem da ne bih kukala..ni bila naporna ikome. Možda bih se napokon..u životu..malo i opustila..znajući da neće trajat još dugo...sva ta neizvjesnost zvana život :)

ili se injiciraju imunoglobulini :)

To je onda pokušaj jačanja sustava....kaj ak tijelo ne napravi ništ s time? A događa se...navodno ne baš rijetko.

moja je teta operirala rak dojke..metastaze nakon operacije zahtijevale su kemo

ah...ma ne znam....možda sam i podvjesno suicidalna. hahahhaha

Mislim da nisam još uspjela odgonetnuti...za kaj to točno se ljudi bore da prežive? Shvaćam spontanu reakciju...urođena je.....ali ona koja ti govori da si se..ne znam..'pokvario' iznutra.....Nemam pojma. Kaj ljudi misle da ih još čeka? Još režija? Kredita? Novi auto? Ljubav? ..kaj...? A da to već nisu iskusili. (ok...ima smisla kad ti je 18..ili 25...)

ako tijelo ne napravi ništa, može se pokušati s imunoglobulinima, a ako to nije moguće i ako ne pomogne ništ, onda niš!

u medicini su to zvali (ne znam da li još uvijek postoji taj termin) deficitarnim ili manje vrijednim organizmom :)

to je valjda ona situacija u koj ti baš sve poručuje : baj baj...hvala i vidimo se drugi put :)

aplikacijom imunoglobulina se potiče stanični imunitet..a ako je imunosustav jako supresiran, imunogobulin ne može popraviti ništa :)

da, to je situacija koja poručuje, ćao, đenjce, ak se probudiš, super, ak ne, opet dobro :)

Ti si moja enciklopedija :))) Ako me strefi leukemija...buš me tjerala na kemo..ili buš podržala svaku moju odluku? :)

Nije da se brinem..al' strepim tu i tamo..

Zapravo...uopće nikad nisam ni pokušavala saznati razlog kemo terapije kod leukemije? ..Znaš kaj o tome?

(ok...ima smisla kad ti je 18..ili 25...)

:)

uvijek ,pam, ima smisla :)

novi dan je novi dan. još jedan dim pljuge, još jedna kava, još jedan miris nečega, još jedno mahanje repom :)

ok..ovo lijepo zvuči....šteta kaj mi se čini da mi je to malo važno :)

nisam se pam nešto oko toga interesirala..ako propisuju citostatike, očito su tumorom zahvaćene krvotvorne stanice u koštanoj srži

nda...guglam baš....(ono kaj krelec veli da ne bi) ..:))

više sam se informirala o planocelularnom karcinomu i epilepsiji..

bome...i epilepsija nije do kraja razotkrivena. Kao ni alzheimer..i ona još neka bolest kočenja mišića... Ma ima toga.

a je mi tema....:) sorry...to mi je od nervoze pred ponedjeljak.

:))

ništ..ništ.. i meni tak dođe :))

A ponedjeljak zapravo bude ok. Utorak mi je uvijek bio najgluplji dan u tjednu. :)

epilepsija je jako zajebana

od etiologije, pa nadalje..

terapiju je teško pogodit..

svakim napadom bespovratno gubiš živčane stanice koje izgore (u tom napadu sudjeluju)

ma ja mrzim sutrašnji ponedjeljak

Njaaa....odoh. Veš...bla...život je super i to...ahaha! cmok:)

već su me kolege obavijestili kakvu sam zadaću dobila i jeza me hvata kaj o tome moram na neugodan način raspraviti

ajd :)

ma, život je lijep, pam :)

jel trebaš bioenergetičara.Ova tema ti je zanimljiva-ali za pojašnjenje treba puno vremena.morala bi samnom na kavu-običnu.

"Neke puteve fakat stvaramo sami samcati :)"

drz se pam. imas pravo.