E, TAK...
Uskoro ću ugasiti računalo i zaboraviti na njegovu memoriju. Na moje studentiće, one bagraste* (copyright by boža), koji mi šalju samo djelomično riješene zadatke za nadoknadu izostanaka, ufajući se da sam podjednako bagrasta kao i oni pa čitam samo prvu stranicu, ili šalju c/p-ejeve tuđih dostignuća, ufajući se u moje godine i pretpostavljenu nesposobnost korištenja gugle ili softvera za provjeru plagijata, ili one jednostavno bedaste, koji imaju 1000 zašto samo zato da ne bi odradili ono "zato" koje su si sami navukli na vrat... Ali neću zaboraviti onu grupu od sinoć koja mi je, nakon niza dugih godina, donijela poklon na ispit (uručen nakon ispita), jer su skužili da ja baš i ne radim za bagru, niti bagrasto, niti površno, niti po pravilniku ovom-onom, nego s njima, za njih, i nerijetko više i bolje nego što moram da bih zaradila plaću.
Recept po kojem danas (ne) kuham već sam tak i tak zaboravila, a tu je negdje, u memoriji mojeg računala, samo što sam si ja smislila drugačije, a vjerujem - i bolje: polako kuhana teletina iz woka, s raznoraznim povrćem i jednom voćkom, jabukom. Ne zagrijava jako prostor, ne traži bedinung, a fino je. Jabuka je presudna. Danas sam dodala i celera, jer si pašu skupa. (Kad smo već kod celera, jedan veliki bunt sam stavila u kristalnu vazu i dodijelila mu počasno mjesto u dnevnom boravku: odlično izgleda, a pride tjera komarce, kao i većina začinskih biljaka!)
Zaboravit ću i vas, vakve-nakve, ne da mi se čak ni kvalificirati, jer znate i sami... Ili ne znate, a onda vjerojatno nikad nećete ni saznati. Prestala sam mariti za vaše reakcije, kao što sam prestala mariti za skupe krpice; a nekad sam zaista patila zbog njih, tih vaših reakcija, a još više kad sam izgubila kupovnu moć za skupe krpice. Sad mi je drago kad si nešto od toga priuštim, ali ne patim kad nema: evo, neki dan me pljusak zatekao u Bandoleri, baš su keljili nove cijene za sniženje, i fino mi uleti mogućnost prvokupa pa sam ubola haljinče sniženo s 900 kn na 270 kn. Nije da bih je ikad platila 900 kn, ali za ovo što platih, savršena je! I baš me veseli :-D
Voljela bih isto tako pregorjeti ovisnost o cigaretama. Hm. Ne ide mi! Kvragu!
U stvari, već pomalo zaboravljam svrhu i naravoučenije ovoga bloga, jer iz woka divno miriši... Dakle, pomalo se gasim; ne još sasvim, jer backupam telefon, ali više zapraf nisam tu.
01.07.2016. u 14:22 | Dodaj komentar