מוות לכל בני האדם

Nedjelja, sedam ujutro. Hotel Lav. Miriše na doručak. Nakon 5 dana treba pozdraviti grad, otići i ne osvrtati se..teško je to, jer Dunav ujutro može začarati čovjeka. Potpuno kužim divljenje rijekom, Balaševića i sve one neizrecive osjete i ushite. Na obali Dunava, vrijeme prestaje postojati, a new-age mumbo jumbo "be here and now" postaje realnost.Nadam se da do iduće posjete neće proći 26 godina. O ljudima bi mogao napisati stotine stranica, veseli, ljubazni, žive nekako usporeno, ali imaju neki unutrašnji gard, nepovjerljivost je možda neprecizan izraz, kao da nose prazninu u očima. Ovo patetično zvuči napisano, ali takav je moj dojam. Ovdje ljudi moraju progutati puno više i živjeti, kao da imaju izbora. kao da su ga ikad imali ... iluzija. Npr. djelatnica bolnice, radi skupa sa liječnicima-četnicima koji su slavodobitno ulazili u Vukovar na tenkovima, odveli joj muža na Ovčaru i ubili.
Pa, ti budi normalan. Za to vrijeme, na blogu iste pizdarije iz šupljeg u prazno, imovinske kartice blogera, grčevito držanje i branjenje bloškog imagea i časti iz tko zna kakvih ponuda.
Oprostite, nemojte se uvrijediti, ali jebite se.

to care , jebanje je lijek za sve frustracije ...

Stari ,
ja sam spavao na Dunavu 9 mjeseci,1986/1987 JRM ,brodski električar na RTK -404
Rječni tenkonosac -desantni brod.
Uglavnom -ljepo je plovit.
Baza-ispod petrovaradina.Novi Sad
Puno se radilo ,pilo ,dosta je bilo i tučnjava ,ali artikuliranih.
.....