Ručkić krčkić

Glupost je evolucijska obrana od dosade repetitivnih iskustava.

I, zapraf, niš drugo nemam ni reć na tu temu. Pametnom dosta. Glupome nikada!

Međutim, offtopic, mogu vas izvijestiti da kuham filane paprike.

I da sam jučer dodala zastor od žutice na prozor dnevnog boravka, tak da sam sad prilično samouvjerena glede sprječavanja ulaska vreline u stan: debeli zidovi, sjenilo, dupli prozori, sjenovita pozicija i žutica zajedno bi trebali odraditi posao jednog osrednjeg klima uređaja. A ako ne odrade, e hebga, moram naći upute za onu moju pokretnu klimu, očistiti filter i izbaciti vodu, pa ajd, nek opet radi malo.

E, da: naslovni brainwave nisam dobila na blogu (kao da jesam, ne se jedit!), nego u parkiću: pričam s jednom svojom skoro vršnjakinjom (starija je od mene) i kajaznam, u nekom trenutku ona zavapi za mladošću; velim ja "Pa zašto bi svi stalno htjeli biti mladi, meni u mladosti uopće nije bilo tak good, a nikad mi nije bilo bolje nego sad?!"

Nabroji ona blizinu smrt, zdravstvene probleme... Ali vidim ja, nije to samo to, nego tu je i ona nemoć da se osmisliš bez reprodukcije, koju, btw, ni ona ni ja nismo odradile. Opet ja velim, kajaznam, dok sam bila mlada, zdrava i zgodna, uvaljivale su mi se hrpe frajera, ali 95% njih su bili idioti i čisti gubitak vremena i pristojnosti; sad mi se ne uvaljuje nitko, ponekad jedan, ponekad dva, i vjerojatno su isto idioti, ali daleko brže ustanovim jesu li ili nisu i ne gubim vrijeme na to, nego ga fino posvetim onome što me zbilja veseli...

Sluša to jedna 20+godišnjakinja, mislim da je blizu 30-te, i zapraf joj drago čuti što ja zborim: nabrajam mane mladosti, tu ugnjavnu socijaliziranost, to određivanje ciljeva, te sve je važno, te sve je dugoročno, te fakat je bed pogriješiti... A sad, živo mi se fućka za 95% svega što me okružuje, a za onih 5% do kojih mi je stalo, e, to mogu ili mi nije mrsko potruditi se.

pametnome dosta

Mislim da u mladosti moraš biti pomalo glupa i prilično nepromišljena e da bi ti se dalo proći kroz sva ona repetitivno ne osobito zadovljavajuća iskustva ljudskoga roda, počevši od želje za ševom, koja nije samo orgazam (za mnoge nije uopće), nego rizična rabota iz koje stekneš parazita, kojeg hormonalno zdrogirana zavoliš i bedinaš dok te ne nadživi, bilo zato jer te ubije, ili te ubije cijeli taj život u kojem stalno nešto moraš i o nekome brineš, i onda da, onda je bolje biti glupa i misliti da je parazit divno, pametno, sposobno biće koje u budućnost prenosi sva tvoja najbolja svojstva, a ona loša jednostavno ne vidiš... Jebote, sve moje frendice imaju totalno nesposobnu dječurliju, koja će im visiti za vratom do smrti, osim ako ih ne uvale nekom supružniku, dovoljno evolucijski uznapredovalo glupom/glupoj da se povede za tim eldoradom obećanih orgazama i stupidnom vjerom da će njima biti drugačije nego svima drugima, prije i istovremeno s njima.

hebote morati ću pozvati kćer na Iskricu da se čim prije uda :(

ne vje ro ja tno
vlastito potomstvo nazvati parazitom... uhh

nikaj na svijetu ne smatram tolikim uspjehom moga djelovanja
kao moju divnu djecu
iako su mi često crpili posljednju mrvicu resursa, nikada zbog toga nisam požalio
osobito sada kad postaju samostalni i formirani ljudi

tak nekaj može izreći samo osoba koja nije roditelj