Ručkić krčkić

A kajaznam. Nekome kad prdne; nekome kad niš ne boli; nekome dobra ševa; nekome fina čašica; nekome svijetla prespektiva; nekome ništa od spomenutoga. Nema tu recepta.

Za mene: skup svakodnevnih zadovoljstava. Mir. Donekle zaborav. Donekle nada. Imati dovoljno i malčice preko toga.

Valjda. Mijenja se to. Danas je ovako. Spokojan dan, niš ne boli, nije mi vruće, imam što trebam, kupila i ponešto što ne trebam: kućicu za Kafku. Pletenu od šiblja. Tak da na njoj može oštriti kandže, može leći na nju, i u nju, a bitno je spriječiti Dušku da je svojata. Inače bu se minceza-princeza uvrijedila.



Većina ljudi koji me poznaju misli da najviše na svijetu volim Dušku; je, ona je pri samome vrhu, ali najviše na svijetu ja volim sebe. A moja ljubav za sve druge, pa tako i za Dušku, i za Kafku, i za Čili, i za sve ostale mi drage, zrači prema njima tek kad sam ja namirena i u onoj mjeri koliko mi je lijepo i dobro biti ja.

I vidite, to vam zapraf piše u svim tim vašim trt-mrt-život-ili-smrt-tantra-mantra-karma-farma samopomoćima - nisam ni ja oduvijek na njih bila imuna, pročitah ponešto, a blogme dosta vremena i love utroših i na psihoterapije: svi ti vele, moraš prvo prihvatiti sebe, moraš sebe zavoljeti, onako kako želiš, ili si željela, da te voli netko drugi, moraš živjeti u trenutku, sad, ovdje, ne u nekoj projekciji unatrag ili unaprijed, trebaš naučiti samu sebe namiriti u osnovnim potrebama, a od drugih smiješ očekivati samo luksuz, višak, i da, taj višak smije biti važan, ali ne bez pokrića, na slijepo povjerenje, koje je zapravo fantazija pregladnjelog srca...

Nemam pojma kak sam ja uspjela stići do iskustva, ne samo spoznaje, da tak fakat jest, ali jesam. Vjerojatno kroz niz pogrešaka, a zasigurno kroz čestitost da si te pogreške priznam, da ih ne umotam u šljašt neprozirnosti i ubacim u skladište kompenzatornih postignuća; iako je takvih bilo, blogme, bilo ih je podosta, ali to je onaj uspjeh na van, i jest, i to je srećica, i dobro je, kad nema bolje, sasvim je dobro i zapravo ću se na samrti sjećati i takvih, jer nisu samo meni koristili - svatko voli ostaviti bar neki maleni trag.

Međutim, sad, danas, meni je važno da mi je dan ovakav: po mojem ritmu, po mojoj mjeri, s malo radosnog iščekivanja, i malo radosnog grizodušja zbog nepotrebnog troška. S filanim paprikama na gotovs, popodnevnom ćorkicom i večeri punom izbora.

Niš mi više od toga ne treba. (Zdravlja i love, naravno, ali danas je tak gud da se to podrazumijeva)

Sretan mi današnji dan! :-D

sritno nam bilo, u duši i tilu !! ;))

Žive bile pa vidile, a onda se i proveselile, ema! :-D

E, da, ne napisah jasno: kućicu za micu sam naručila online, ne da mi se na noge do Pet centra pa cukljetat, to je to radosno iščekivanje iz zapisa. Iako nije jedino, of skroz :-P

Uživaj ! :*