prošlost,sadašnjost,nikad više
-"Jednom sam ja...."-tako počinje svaka naša priča,dobra ili loša....neko sjećanje davno što se vraća u naše glave nakon mnogo vremena...i nikako ne blijedi. Pa je često stavljamo u ovo vrijeme kao da je želimo ponoviti...produžiti,
I iijepo i ružno....lijepo zato jer nam nedostaje taj trenutak koji se možda neće ponoviti a ružno ,jer osjećamo da moramo ispraviti neku grešku,počinjenu zbog mladosti ,neiskustva ili neznanja.
Pokušavamo vremenom stvoriti savršen svijet lišen pogrešaka i muka koje su nam nanijete....i usprkos tome što smo davno sebi rekli "nikad više"... Obnavljamo tu riječ ,opet i opet,kad se greške ponavljaju....spajamo ono nekad i ono sad i vidimo da vrijeme stoji i samo mi prolazimo kroz njega....hvatamo se u zamke postojanja i samo želimo ostvariti onaj " nikad više"
15.07.2016. u 12:18