Ručkić krčkić

Inačicu ove rečenice sam bezbroj puta čula: "Nemam psa i tvoj me ne zanima"; "Nemam bolesnu majku i baš me briga za tvoju"; "Nemam bolesne zglobove, a nije me briga ako ti nemreš tak brzo kao ja"... I svaki put bih pregrizla bijes i razočaranje, udahnula duboko, odmaknula se na "objektivnu distancu"i uvidjela - pa je, zakaj bi to nekoga zanimalo? Ne mora ih zanimati.

S druge strane, ja sam se, blogme, naslušala (i nagledala slika!) o tuđoj djeci, roditeljima, muževima bivšima/potencijalnima, šefovima, bankovnim izvodima, suhozidu, čak i herpetologiji, iako me ni najmanje nije zanimalo; ali, valjda me zanimala ta OSOBA; pa sam dala šansu i njenim/njegovim preokupacijama.

Međutim, nedavno sam izgovorila rečenicu iz naslova. Kojeg li olakšanja!!! Evo, već mjesecima sam pošteđena izvještaja o napredovanju jedinice-ljubimice, ne moram gledati slike, ne moram se diviti, niti smišljati mudre savjete, ne moram ništa, uopće se ne spominje... Jest, postoji ta distanca, ali znate kaj: trebam je!

I tak sad bez hemunga skrešem "Čuj, nemam rak, a tvoj (tvoje majke/oca/muža/tetke/prijateljice) me ne zanima", "Nemam budalu od šefa, a tvoj (ili bilo koja druga budala) me ne zanima", "Nisam HDZ-ovka, a tvoj nacionalizam/šovinizam/fašizam mi se gadi"... I milina! Mir oko mene! Tko to nemre probavit, fino me se kloni, tko može i želi, traži zajedničke dodirne točke.

Hehe, neki dan me na FB-u jedna slična ovdašnjem čitateljstvu (nabrušeno) upitala što je poanta teksta (usmjerenog protiv nje osobno, a i njoj sličnih), a ja sam elegantno odgovorila da mi se kad nešto napišem ne da to isto prepričavati drugim riječima, da čitatelj poantu ili prepozna, ili ne, da to nije moj problem. I zbilja nije! Kad god netko ima problema s nama, taj problem je NJIHOV, a ne naš. I obratno: ako ja imam problema s ponašanjem ili stavovima neke osobe, to je MOJ problem, ne problem te osobe, koja ima pravo biti tko jest i kakva jest - moj je problem ili prihvatiti to što mi se ne sviđa, ili pronaći mjesto/način gdje mi neće smetati, ili ograničiti postupke te i takve osobe na meni podnošljivu mjeru. A osoba sama po sebi - pa, zapraf me se ne tiče.

S druge strane, ima postupaka i stavova koji su SVAČIJI problem. Invazivna i agresivna glupost to uvijek jest, netočne informacije pod krinkom ovih-onih autoriteta uvijek jesu, podbadanje na maltretiranje neke društvene skupine uvijek jest, čak i ako nam je skupina ubiblože antipatična, ali znate kaj, svi smo mi u nekoj skupini koja je nekoj drugoj ubiblože antipatična...

Prema invazivnoj i agresivnoj gluposti sam uglavnom nemoćna, jer jednostavno ne govorim jezik glupih, osim kad mi se omakne, a to je onda najčešće neki prostakluk zbog kojeg mi zapraf bude neugodno; OK, znam ja prckati glupane tak da osjete da sam im rekla nekaj grdoga (ona s FB-a fakat nije kužila poantu, ali je znala da se nje tiče i da to ni dobro), netočnim informacijama možemo suprotstaviti točne i provjerene, ali - čemu? Ako smo zaglavili na portalu budaletina, uzalud nam trud, svirači! Najbolje je sve to pretvoriti u tuđi problem i zabavljati se na vlastitim zapisima.

Što upravo i činim. Ručkić se sporo krčkić, malo u pećnici, malo na štednjaku, imam cajta čak i za uzaludni tipkački trud. Aha, još jedna temica! Knjige. Ljudi se diče čitanjem. Ono, pročitala sam 6 knjiga ovog ljeta! A kaj je čitala? Šund. Paaaaa, bolje da nisi, mislim si ja, bolje da si štrikala za zimu, ili sredila neki nered u kući, ili jednostavno ventilirala misli na internetu. Priznam, neugodno mi je što malo čitam a puno gledam serije na internetu, i još se žifciram kaj su uglavnom loše, ono, imam pristup tisućama naslova, a jedva nađem nešto podnošljivo... Isto je i s knjigama. Evo, sad sam provjeravala ponudu: fucking catastrophy, na svakom jeziku! Izdavaštvo je na izdisaju i nude samo ono što jamči kakvu-takvu prodaju pretencioznom čitateljstvu lišenom kriterija; i onda uvidim da je TV produkcija zapraf bolja, jer njima još uvijek ne gori pod noktima.

(Evo, a propos ove pod-temice, mai mi je čak i simpa u svojem čitalaštvu, koje je, naravno, plitko i površno da pliće i površnije nemre biti, ali ona ČINI ono čemu se nada svaki autor: napisano stavlja u odnos s vlastitim iskustvom; i fakat ima emocionalne reakcije!)

Roštiljčeki...? Svaka budala ima svoje veselje. Pa nek se ljudi vesele kako god znaju i umiju. Bilo bi lijepo kad ne bi osuđivali druge ljude kojima njihove veselice nisu ni najmanje privlačne, ali ako osuđuju, zapravo daju dozvolu da drugi osuđuju njihove, prema tome, zbogom toleranciji i ajmo izroštiljat što god nam se prohtije! Meni se jučer nije htjelo. A ni danas mi se neće. Nemam roštilja, a njihovi me ne zanimaju.

(Više mi ne prolaze slike s Google URL shortenera pa bum ovdje puknula istu kao gore, samo s drugog servisa)

E, tak, gotovo je... Ručkić, naime.

Tko ono nedavno nije znao ispeći teleće šnicle? Eeee, ja sam postala stručnjakinja za teletinu! Moja stara ju je obožavala, a redovito bi je upropastila, tak da mi stvarno nije bilo jasno zakaj to meso tak puno košta.

Ovak, teletinu najčešće ne treba pacati (ovisi o komadu), ali je se ne smije pržiti, a peče se na niskoj temperaturi. Paše joj mješavina ulja i maslaca, a ja počesto koristim maslinovo, ali tek na kraju, za aromu, da ne upropastim maslinjak.

Konkretno, teleću šniclu na naglo je najbolje ispeći ovako: zagrijati ulje, rastopiti u njemu maslac, staviti šnicle da se kratko zapeku s jedne i s druge strane (minutica samo!), smanjiti toplinu, doliti malo vode i onda POKRIVENO peći dok voda ne ishlapi; okrenuti na drugu stranu, doliti vode, toplina na maksimum (poklopljeno!) na pol minute, isključiti grijač i pustiti nek odstoje nekoliko minuta. Voila, mekano ko duša!

Za danas sam imala teleća prsa. Niš ja to ne filam i tsl., nego lijepo narežem svo povrće koje trune u hladnjaku - danas, npr., poriluk, malčice lukca, par zdrobljenih česna češnjaka, celer, mrkvica, pol tikvice, 2 mlada krumpira i pola jabuke - to u jedva namašćen wok, gore nasoljeno meso, malo začina, dodaš vina i vode, plamen na minimum, poklopiš, i pustiš na miru cca 2 sata, može i duže, ovisi o količini. Kad zamiriši, provjeriš jel ima dovoljno tekućine, doliješ ako nema.

A u roru pečene paprike. Sad ih ogulila, začinila, fino se 'lade.

Sad me zvala agentica iz Amisa, vjerojatno ću prijeći k njima za internet i tv. Ima li netko LOŠIH iskustava s Amisom? Da se ne zaribam opet kao prije 2 godine s Bnetom.