Životinjsko carstvo

Zahladilo, blogme! Noge mi se smrzle.

A jučer, idem popodne dići sjenila, otvorim prozor - ughhhhh! Ko da sam zavirila u pećnicu.

Ali se fino spavalo. A probudih se rano, odmorna. Samo, sad mi se već opet spava :-((

Uostalom, zakaj i ne bih? Prošetam s Duškom, skuham nešto na brzaka, pa fino u horizontalu i baš me briga za ostatak svijeta!

Ali sad treba dočekati da ovo padanje malo ohane... Srećom, Dušku sam opremila kabanicom s nogavicama, tak da je ne moram sušiti nakon svake šetnje. Ali mi mrsko držati kišobran. Kad počne sipiti, onda odem bez, možda samo nabijem škrlak na glavu, ili ništa.

Alex dolje napisala čist suvisli tekst, s kojim je lako empatirati. Ali:

Kad su se događali takvi progoni, kaj smo mi svi mislili o ljudima koji su ih činili? Da su idioti, kaj ne? I da mi nismo takvi; da jednostavno ne pripadamo istom civilizacijskom krugu.

Kad su palili hrvatske zastave, bilo u ratu, a osobito poslije, što smo mislili o takvima? Da su idioti. I da mi ne pripadamo u isti civilizacijski krug kao takvi.

A jbga, sad živim u istom zemljopisnom krugu s takvima. Ne dijelimo niš osim toga, čak ni vrijeme, jer moje je nekoliko stoljeća udaljeno od njihovog, očigledno, a o civilizaciji i kulturi da i ne govorimo!

Po meni, sloboda nastupa onda kad se odlijepimo od povijesnog moronizma i usmjerimo na svoju budućnost. Svoju vlastitu. Kad se potrudimo biti najbolji što možemo, pa ako još uvijek osjećamo neku potrebu za odmazdom, eeee, onda fino možemo reći "Hehe, gleč vas budaletina, palite zastave i dernečite s okaminama, a viš mene - ja sam za vas čisti futurizam, i super mi je!"

Ovaj mali izgleda zabrinut,..loše je spavao,sanjao,ili ga ova situacija oko proslave brine?