Ručkić krčkić

Često požalim za onim proustovskim vremenima kad je trebalo imati pismo preporuke za upoznavanje s ljudima; istina, s takvim pismom se moglo nacrtati na vratima potpuno nepoznatih ljudi i očekivati gostoprimstvo. Ali, s pravom: pismo te točno određivalo, klasno, obrazovno, samo su duh i intelekt mogli biti donekle nepoznanica. Pa bi domaćini znali u koju će sobu s tobom, onu na tavanu, pored služinačkih, ili onu s pogledom na park i jezero...

I tak vam ja neki dan, bez ikakvog pisma i bez ikakve preporuke, prihvatim neki zahtjev za prijateljstvo na FB-u, od osobe iz psećeg parkića, a s motivom razmjene fotografija naših ljubimaca. OK, razmjena bila uspješna, žena ugodna i simpatična, i sve pet, jer ja ne vršljam po tuđim profilima, sve dok mi ne sjedne nešto njihovo na moju vlastitu stranicu... A ono, sve vrvi od šahovnica, pljeskanja HDZ-u i srodnim desnicama, plus divljenja nekim osobama iz kruga tzv. "selebritija". I kaj sad? Niš. Onemogućim njezine postove na svojoj stranici i furam dalje, ali - više nije isto. Nemre biti! Pustila sam je u salon, do sredine stola, i sad je neugodnjak reći da joj tu zapraf nije mjesto, nego neka se ona vrati u parkić i ondje bude i dalje simpatična kao što je i do tada bila.

Sjećam se slične spike kasnih 1980-ih, kad se analiziralo utjecaj televizije na našu perceptiju: i tu se pokazao višak demokratičnosti, osobito u seksualnoj selekciji: ljudi svoje partnere uspoređuju s TV zvijezdama i ZAMJERAJU im što im nisu sličnije, na primjer! A prije telke, ženio si/udavala se onu/za onoga koji su te htjeli i prihvaćali takvog kakav jesi, i nije bilo naknadnih reklamacija ili čak, nedajblože, upornog tretmana kao da si višak žive vage, pa čak i pretvaranja u mrtvi teret zato jer se ne uklapaš u neku šprancu. S druge strane, svi smo mi poradili malo na svojem imidžu, ali svi smo nekak prešutno smatrali da je i nama holivudsko "blago" koliko-toliko dostupno, bar u nekoj manje glamuroznoj inačici.

A sad internet, društvene mreže... Totalna uravnilovka!!! Paz'te, prije NKV šljaker nije mogao gazdi reći u brk što misli, osim ako bi se dernjao u parku i bio spreman za uhidbu; sluškinje nisu imale baš realne šanse postati gospođe, a kad bi im se to i omaklo, nije to nikad bilo isto kao s pravim gospođama, jer 99% gospodskih vrata njima je bilo zatvoreno. S druge strane, prave gospođe se nisu zgražale zbog posranih zahoda, prije svega zato jer ih nisu same čistile, a kad bi se, nedajblože, i našle okom i nosom suočene s gadnim prizorom, naježila bi sluškinja, a ne gospodin koji se izasrao ne vodeći računa o čistoći školjke, jer to, uostalom, uopće nije njegov posao.

Ali, eto, sve nam se to slučilo, a ja mislim da se nas nekolicina grčevito drži ovog malog sajtića koji je čvrsto zapeo u prošlom (dvadesetom) stoljeću jer nam je baš tako staromodan ipak malo pregledniji od onih totalno masovnih, totalno sveobuhvatnih: ovdje bar imamo tih nekoliko susreta uživo, malo tračanja za kakvu-takvu provjeru svojih i tuđih pozicija.

Priznajem, sve ovo što sad pišem isprva nisam kužila, ali mi je počelo svitati već jako ranih iskričarskih dana. Nakon prvobitnog šoka što neki "životni školarac" zaista očekuje seks od mene, a ponekad čak i neku vezu, a neka neobrazovana primitivka druženje, pače prijateljstvo, počela sam preispitivati svoje stavove: zašto ne, glasilo je prvo pitanje. I dok sam se to pitala, SVI su imali svoju šansu.

Odgovor ipak glasi: NE! Ne zato jer su loši ljudi, ili glupavi, ili nezanimljivi, ili jer ugrožavaju neki moj "status" - fakat ne. Mnogi su me jako ugodno iznenadili, a većina mi je na neki način simpatična. Samo, nemrem ja njih na čelo stola: nemrem stalno objašnjavati koji beštek kada, i što je netko mislio ovom ili onom pošalicom na koju su se svi drugi od srca nasmijali... Niti mogu stalno cenzurirati misli i izričaj e da ne bih povrijedila njihove klasne, obrazovne, nacionalne, političke i ine osjećaje i stavove. U stvari, čak i mogu, ali najiskrenije: ne da mi se.

Jer postoji jednostavnije. I nije svima mjesto za istim stolom. (Iako stolovi mogu biti sasvim ravnopravni.)

Vega nemoj biti umisljena!?☺Treba ljude prihvacati,a ne odbacivati!☺

To mi stiglo na pvt.

A zakaj nije u komentarima na blogu? Zakaj npr. ta osoba misli da ima pravo samo tako banuti u moj privatni prostor komentarom nekog mojeg JAVNOG dobra?

Valjda zato jer se pribojava da bih joj ovdje rekla ono što joj neću reći na privatluku, jer je ne želim u svojem privatluku: čitaj što piše, ženo bložja!

Jer, da je čitala s razumijevanjem, uvidjela bi što ovdje piše, a to nije odbacivanje ljudi, nego je nešto drugo. A s obzirom da se meni zbilja ne da drugim riječima prepričavati nešto što je sasvim suvislo napisano, nek shvaća kako god hoće.

Nego, zato jer nisam gospođa koja ima sluškinje, ja sam upravo fino uglancala stan! Sve miriši i fakat je sve čisto. Benefit ranog ustajanja... A ni Duška nije zakinuta, fino smo se i dugo prošetale :-D

I da mi sad netko izasere čistu školjku, natrljala bih mu nos u to!!! I čistio bi je sljedećih mjesec dana, a ja ne bih prošla četkom nakon vlastitih sranja!

Sad sam malo mortus, ali, srećom, ručkić je napol gotov, tak da bu pala i popodnevna ćorka malo ranije nego inače, jer sam se navečer nekaj dogovorila, malo ranije nego što mi zapraf paše.

Hebga, zaboravila sam da nisam gospođa kojoj čiste služavke; a i nisam očekivala da će me spopasti nadahnuće za TEMELJITO čišćenje.

Ah! Da sam rođena stotinjak godina ranije, imala bih ja sluškinje... Ili bih trebala biti rođena JOŠ ranije? Ne znam više točno kad su spomenute nestale iz moje obitelji... Ali stara ih je voljela spominjati. Kad ih već nije mogla imati.

Nebitno. Postat će bitno tek kad više ne bum mogla sama, a onda ću to već nekak riješiti. SAd zgotovim ručkić i bavim se provjerenim i preporučenim ljudima ;-))

niš ne razmem