Životinjsko carstvo

Opet šteka prikaz slika s google url shortenera. Prvo imgur, sad ovo... Fakat izgubiš volju uopće nekaj keljit na blog.

Mislim da je to do iskrice, jer drugdje mi ti linkovi sasvim fino rade.

Pride ne podržavaju video formate. Kaj i nije loše, tko zna čega bismo se sve nagledali, ali - hej!!! Times are a-changing!

Susjedi ispod mene burgijaju li burgijaju... Ona baba s vešom poprek dvorišta, kojoj smeta što Duška (6 kg žive vage) skače iznad nje, kojoj sam obećala da ću stan prodati isključivo familiji s najmanje četvero djece i dva psa.

*Babi sam obećala, ne Duški - klopava mi ona rečenica gore.

Mislim da žena ima klimakterične smetnje kojih uopće nije svjesna. Em kompulzivno pere sve živo, ne samo veš, na tim štrikovima su bili tepisi, cipele, torbe, zimske jakne usred ljeta, ljetne tenisice usred zime, na travi komadi namještaja, sećije, stolice... Neprestano, svaki bložji dan. Em joj sve živo smeta, užasno je jalna i svadljiva.

Mislila sam da je to zato jer joj je muž nestao u vidu lastinog repa, čak sam i empatirala malo s njom, malo s njim, kad gleč ti ovo, evo "gazde", on sad adaptira stan! Valjda je bio na baušteli, zaradio malo novčeka, i sad udri. Neka. Možda se sad svi malo udobrovolje.

A čujem te šljakere pod svojim prozorom... Ajme meni! Svi međusobno razgovaraju kao da su gluhi: jedan nekaj veli, drugi pita što, ne zato jer nije čuo, ma kakvi, deru se punim plućima (zato sve i čujem), nego zato jer ga nije shvatio; onda onaj prvi ponovi to isto, potpuno istim riječima, i to dva-tri puta; pa drugi ponovi to isto i veli nekaj svoje; pa sve ispočetka. I stalno nešto fulaju, maloprije su izbušili nešto pogrešno... Uopće se ne čudim uz takvu komunikaciju (a očito i IQ).

I paz, sad ti takav dođe na Iskricu i sjedne na npr. moj profil, s punim očekivanjem da bi me mogao "povaliti". Jebote! Zamisli samo kak s takvim telefonski dogovaraš prvi susret!!!

A bilo je takvih, masa... I još ih ima, samo kaj poruke nit otvaram, nit čitam, ponekad samo iz naslova skužim tip. Ajd, fala blogu, nikad s nekim takvim nisam stigla do telefoniranja, što možda i nije dobro, jer da jesam, vjerojatno bih se maknula odavde prije nego što mi je postalo loša navika.

Ček, da si ovdje napišem popis za trgovinu. Ako ga ukucam u telefon ili zapišem na papir, tak i tak ga ne bum gledala, ali čim zapišem nešto, uglavnom i zapamtim:
- jaja
- paradajz u tubi i pasata
- mineralna
- podići lijekove iz apoteke
- poli ili neki drugi narezak
- sladoled (psmtr, bio na dnu škrinje i sav se raspljackao, bacila ga, a sad više nemam mjesta za veća pakovanja)
- pancetu

Mislim da je to sve.

E da, škrinja je izdahnula. Točnije, eutanazirala sam ju: još je bila živa, ali brain dead - hladi do +10 celzijevaca i ni makac niže!

Sve sam odradila kak piše na internetu, skinula i oprala grijače, pozaugala prašinu iz motora, pročačkala odvod, pustila da se sve fakat do kraja odledi (pobirala vodurinu), jedinu gumu nisam zamijenila, a blogme ni neću, jer ako je to uzrok, kaj, sad pljunem lovu za majstora i gumu, a za mjesec-dva mi rikne od čiste starosti. Jock majci, lijepo sam je pogladila, pohvalila je za dugogodišnji kvalitetan rad i isključila iz struje. Amen!

Falit će mi, ali bar ću malo racionalnije kupovati zalihe: za masu stvari iz pokojnice fakat nisam ni znala, imala sam ih u duplo ili trostruko (npr. grašak, koji uopće ne kuham često, a pride uvijek radije otvorim konzervicu, jer ga najčešće trošim za rizi-bizi). Naravno, prostor za pohranu sladoleda i pizza je nenadoknadiv, ako to uvalim u onu veću od moje 2 bijedne ladice u običnom hladnjaku, jedva ostane nešto mjesta za drugo. No, kad taj rikne, uzet ću neki s 3 ladice u ledenici i kvit.

Čak razmišljam o tome da ne uzmem kombinirani hladnjak, nego posebno ledenicu-ladičarku, a posebno hladnjak. Cjenovno je to tu negdje, a praktičnije je, osobito ako jedno od dvoje crkne, ne bude baš totalna šteta. Možda sad ladičarku, a kad hladnjak (i taj je već tinejdžer) odradi svoje, onda mali, u visini sudopera, taman mi produži radnu plohu.