Ručkić krčkić

A kaj napisat ovdje dok se ručkić hladi?

Bezvezarije, najbolje. Iako vjerujem da ljudima treba omogućiti što ravnopravnije izgleda da postanu najbolji "ja" koji mogu biti, činjenica je da neki, čak i uz puno, puno fore, ne postanu dobri; jer jednostavno nisu. Nemaju to u sebi.

(Da objasnim ovo "dobri": moralni; sportaši; blogeri; cugeri; zafrkanti; ponešto od navedenog; sve od navedenog; ništa od navedenog.)

I tak, mogu se ja družiti s ljudima koji su po xy mojih/univerzalnih kriterija loši ako su u nekom aspektu dobri kao i ja ili (poželjno!) bolji od mene; osim u sportu, jer tu ih ne mogu pratiti, a dosadno mi je gledati. Ono "loše" u njima neću automatski preslikati na sve značajke njihovih osobnosti, iako mi ponekad toliko zasmeta da me ostale značajke potpuno prestanu zanimati. Ili je pak njima to (po meni) "loše" toliko važno da ne mogu i ne žele niš imati sa mnom ako ja to neću dijeliti i (poželjno!) uvažavati. E hebga onda!

Mislim da sam zabrijala prepametno za ovdašnje... E hebga! Ovdje treba fundaMentalistički, crno/bijelo, naši/vaši i tsl. Ili sise i pimpeki. (A svi obješeni, mlohavi...)

Ma, nije važno! Ručkić se vjerojatno prohladio na jestivu temperaturu. A ova moja razmišljanja će se tak i tak rasplinuti u okusu i fokusu na druga i drugačija zbivanja...

A i rekoh: KRATKI.