Bio jednom jedan vrabac
Sivi. Običan vrabac. Kao i svi vrapci, dane je provodio leteći uokolo kao sumanut. Jeo je crve i mrvice kruha koje je mrknuo golubovima.
Elem, dođe jednog dana zima. Zima je bila strašna. Jaja su se našem heroju potpuno uvukla u tijelo, a želudac mu se zalijepio za kralježnicu.
Shvaćate, toliko je hladno bilo da jednostavno više nije bilo moguće letjeti.
I padne on tako na zemlju i počne se smrzavati... Već je bio napol puta do vrapčjeg Boga, kadli, tom livadom naiđe krava. By pure accident, krava zasere našeg glavnog junaka hrpom govana. jednostavno ga pokolopi govnasta mećava. Ali, pogađate, govna su bila vruća, te je topli drek dao našem junaku dodatnu snagu. I oživi on! AAli ovaj, put suočen s novim problemom. Nije mogao disati. Nije se dao smesti u borbi za opstanak, pa je počeo borbu za iskobeljavanje iz spomenute hrpe govana.
I uspjelo mu je! Skoro. Taman kad se dokopao površine, naiđe onuda i kuma Lija. Znate već kakve su lisice oportunisti. Skonta ona malu pticu kako se bori za život, pritrči mu i u jednom ga zalogaju proždere.
To je bio kraj za našeg vrapca, a to je i kraj priče.
The moral of the story goes:
Nije ti neprijatelj svatko tko se na tebe posere, niti je prijatelj svatko tko te izvuče iz govana.
02.05.2005. u 10:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
nisma razmišljao na taj način. Možda imaš pravo. Ja se recimo u toj priči, identificiram s kravom
Autor: tantralover | 02.05.2005. u 10:32 | opcije