Životinjsko carstvo

Blogufala što ja danas ne moram u školu! Da moram, bilo bi mi isto kao ovoj mački.

Sirota djeca, osobito jutarnji turnus. Nemaš volje ni za čime osim za spavanjem po ovakvom vremenu. A oni sad žuljaju guze i slušaju što ih sve čeka, svakodnevno, do sljedeće godine u lipnju.

Meni se ne da ni upisati ocjene od prošlog tjedna, ti vrapca! A moram. I budem. Kad me konačno malo udobrovolje kava, pljuge, probava, životinjke i spoznaja da sam ja, ipak, doma.

Evo, upisala ocjene! Ti vrapca, ko da sam kamenčugu uzbrdo gurala... ufff. A sad mi je sljedeće biti kreativna, tj. osmisliti svoj kolegij u sklopu jednog novog studija. Ufff. Joj! A budem, samo se ne bu...

:))

ja sam jedva čekala taj prvi dan škole..svake godine :)

nisam normalna.

dobar ti jutar :)

ja ću danas biti nekreativna,

skroz nekreativna.

ja ni danas nisam navikla na rano ustajanje i zvuk budilice me redovno uplaši,
prvi dan škole mi je bio fora zbog društva ,ali ulazak u učionicu onak hladnu ,okrečenu ...bljak,
tek kad bi nešto ispisala po klupi (znam da je to loša navika,ali nisam previše šarala:)osjećala sam se kao kod kuće

kajjaznam.mene su učionice svake godine nanvo facinirale..

stvarno sam voljela ić u školu

(s učenjem nije ljubav uvijek cvjetala, ali i to sam nekak zbehandlala :))

nanovo..

Bok, cure! Jooooj, ja mrzim taj početak škole ODUVIJEK! A kakti bila dobra učenica i sad (valjda dobra) profesorica...

Za razliku od Ane, meni je školski prostor oduvijek bio oduran, mrzila sam biti zatvorena u njemu, sjediti satima... Ali sam voljela učiti! Da su me npr. puštali da učim vani, na klupi, vjerojatno bih bila sretna.

Nekoliko puta sam održala nastavu u parku ili kafiću (uglavnom zbog nekih tehničkih problema u učionicama, tipa crkla klima, firma iznad nešto burgija itsl.) - svi presretni! Isprva se bojiš da će nastati kaos, ali zapravo ne, naravno, odu po sladoled, grickalice, sokove, ali fakat rade i - kae najbolje! - pamte taj sat godinama.

A ovo kaj tajana veli, ta grozna budilica... Prestrašno! Kad ne moram, ustajem zorom ranom; čim moram, ajme, nejde pa nejde, muka živa, jedva nekako... Kad mi krene to svakodnevno odlaženje na posao, prvo danima patim od poremećene probave, onda krenu prehlade, pa malo tlak luduje... Tek nakon cca mjesec dana nekak uspostavim rutinu i organizam se uravnoteži. Gro-zno!

:)

počela sam navijati budilicu tek kad sam počela raditi ..i mrzim ju

ne znam kak, ali oduvijek sam se budila bez budilice na vrijeme

prije nego sam počla radit..u vrijeme školovanja :)