Jedva se sjećam
Bilo mi je tada 15 godina.Bio sam u bolnici u Sarajevu.
Mladost ludost,rekli bi neki.Reklo bi se bio sam zdrav
i jesam osim distrofije koja se tada pomalo primjećivala.
Osim mene u bolnici je bilo još djece,bila je i jedna djevojčica
otprilike mojih godina.Ostala djeca nju su zvali mama,a mene
tata.I tako smo nas dvoje započelivezu kao neki par,kao momak
i cura,barem u igri.
Nisam ja tada ni znao što je cura,samo smo glumili par.
Nije tu bilo ni poljubca ni zagrljaja,samo igra i rječi mama
odnosno tata.Onda je došlo vreme da se ta igra završi,da se
tata i mama razvedu.Naravno ja sam morao naći razlog,a koji
sam razlog mogao naći,naravno nijedan.Ostalo mi je da izmislim
rekao sam da je više ne volim jer je postala neposlušna ili nešto
u tom smislu,ne sjećam se više.
I tako je počela i završila moja prva mladenačka veza i ljubav
kaja i nije bila ljubav.Pre nje nisam imao djevojku,ako se ne
računa to što sam kao dječak od nekih 6/7 godina vidio neku
curicu koja je prolazila putem pored naše kuće i rekao da
je ona moja cura jer sam je ja prvi vidio.:)) Tada sam starijem
bratu rekao da mi može jednog dana kad porastem biti
mladoženja na vjenčanju s tom djevojkom:((((
22.09.2016. u 20:27 | Editirano: 22.09.2016. u 20:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara