Ručkić krčkić

dočekati jesen u
krmeljavomg gradu
zebnja je luzera
putnika bez namjera
bezdomnika s predumišljajem
i zalutalih namjernika
osjete je u podvodnim izvorima
neočekivanim strujanjima
kao zlo iz ljeska površine
onda kažu da su bluzeri
i pjevaju duge pjesme
o babama i ljetu
(copyright by vegavega8, 2009.)

Ja sam svoj dočekala i proživjela ovdje, na Iskrici. Nisam znala da je posljednji, i nisam znala da sam ja ta baba, samo sam osjećala ljeto bez žalca nesnosnosti.

Lijepo je što imamo ovo mjesto za takve dane. Šteta je što ga ne cijenimo.

Nisam ni sad baba, nego samo ja. Drugima ostavljam izbor epiteta. Njihove me odrednice nit određuju, nit obvezuju. Pa čak ni moje vlastite, jer uvijek kasnim, poput one slike u zrcalu, uvijek već jesam nekakva kakva još ne znam da jesam pa mislim da nisam (još). I onda uvidim promjenu, i prepadnem se...

To je znak starenja: taj strah od promjene. (Sjećate se kako smo ih žudjeli u mladosti? Koliko su nam bile potrebne?)

Ali to je i znakić srećice: spokoja u vlastitoj koži. Opuštenoj od nemoranja; napudranoj kad još uvijek nešto ipak moramo.

Viš, nisam ni znala da sam o tome već nekoć davno napisala pjesmu. 2011. godine. Sjećam se, šrinkica mi je rekla da pišem jer se ne dam "zajebati". Pa. Mogla sam naći i gore načine. A zajebe tak i tak nisam uspjela spriječiti. Samo malo poljepšati.

PITANJE PRTLJAGE

još dugo moram postojati
a možda i ne svejedno je kad ne znaš
jer ne ideš za tim jer ne ideš nikamo
tko u stvari ide
u stvari smo u stvari
u nekoj stvari smo stvarni
od stvarnosti zvane predmetnosti

i sad se ja pitam koja je to stvar u kojoj sam
doma i kako sam tu dospjela
jesam li ostala jer nisam otišla
ili sam bila pa sam istjerana
iz svijeta
stvarnoga, punog bespredmetnosti
kaže jedna pjesnikinja (1)
"Smrt je opet život u kutiji"

ako vjeruješ u život u kutiji
mislim da dodajemo obje

nego, pitanje prtljage je pitanje
svakog izlaska
a odlasci su još gori
iako ni čekanje nije bolje nije čak ni tvoje
ta krama koja se skupila od usputnika
jer to je pitanje važnosti i presudnosti
koje elegantno izbjegneš gomilajući se ostvarena

izlazak je odbacivanje prebacivanje i zamjena
koje traže puno vjere u bespredmetnost neostvarenog
ha, kako god okreneš moraš biti vjernica
s malom ili velikom torbom
uvijek ti je nešto na plećima
jer ne možeš reći da ništa ne trebaš
možda ništa stvarno
ali i nestvarno je teško

(1) Ana Božičević: "Death, Is All"

I dođe mi sad da objasnim ovaj svoj zapis daleko manje preciznim riječima; da ispričam priču ove svete krave na žalu u sumrak i da sebi i svima velim "Nemojte da vam bivše ja bude sveta krava, jer nismo stoka, jebemusve!".

Dođe mi da napišem boži, bez obzira na to što se još uvijek ljutim i što ću se prestati ljutiti, ali možda nikad više neću moću voljeti baš nju, treba plakati, zbog luka i svega ostaloga, treba (se) oplakati, a prirodno je da i namjernici zalutaju i da namjere postanu lutanja, čak i ćorsokaci. I dobro je to. Plačeš pa se pribereš. I onda znaš gdje si. I kako si.

I dođe mi da kažem ovim raspisanim eunusima-bezveznjacima, u doslovnom smislu, muškarcima bez veze i nesposobnima za vezu, da čak ni njima puka pička nije dovoljna i zato ovdje proljevaše. Mogu li oni drugačije? Kajaznam. Fobija je to... Fobija od žene, cjelovite, nesavršene, žene koja ima volju, i raspoloženja, i raznorazne prioritete, žene koja ne širi ni noge, ni dušu, ni srce, ni vrata stana samo zbog nekakve kite, kitice ili kitopsine, nego ako pogodiš pravu kombinaciju. Njene sigurnosne "brave". Jer nije blesava da je nema. A ako je blesava, onda je niškoristi, sebi i drugima.

I nemaš joj kaj uzeti. Jer joj ne vrijedi ništa. Ni ti njoj, ni ona tebi. TO nije sloboda!

Voljela bih pronaći nekoga tko kuži sve ovo; voljela bih imati ljubavnika. U onome smislu da tu ima ljubavi, tog zrnca ludosti, tog bunara nade, te vjere u važnost, zajedno s neovisnošću, udobnim odmakom i zahvalnošću što se znamo, što se možemo, što se hoćemo.

Manje od toga više ne moram. I neću. Zato jer ne moram. Jako žalim sve one koji još uvijek moraju; želim im da ne moraju. Nego da izaberu. Možda i drugačije nego što sam ja; jer i ja ću možda drugačije. Još ne moramo u kutiju. A sve drugo je bespredmetno, jer je neostvareno.

Dobar mi je ovaj blog!

Nadam se da će ručkić biti još bolji :-))

je,dobar blog,
samo još nešto...

:)
Dobar blog.
Dobri komentari.
:*

da
postoji to
ali prvo moraš nekom vjerovat

Dobar vam dan/jutro. Hvala na komplimentima (onima koji su ih dali).

Tajana, postoje dvije stvari koje ne podnosim na blogu:

1. Komentiranje bloga na peveteu;
2. Komentiranje osobnih situacija o kojima imaš samo bloški uvid.

Đuro, ne kužim kae "to" iz tvojeg komentara.

rijetko komentiram blog na pvt-u ,
samo ako mi se učini baš osobno ,
ali ima logike da neštoako je već izneseno na blog,treba komentirati na blogu ,
zašto ne ,
lako ću to ispraviti ,evo:

pvt :
čitala sam ti blog pa znaš...
nema savršene osobe ,ni savršenog odnosa,to znaš i sama
svi dolazimo u paketu s dobrim stranama i manama,
u ime toga si ,vjerujem ,do sad ,opraštala ljudima koješta,
a prijatelji nisu nadljudi i oni prave greške
i zašto bi vas obje,zbog neke trenutne
nepromišljenosti, lišila druženja koje je godinama godilo,
pusti...što je bilo bilo je ,
vas dvije s tim vašim oštrim umovima se sigurno
i dalje dobro razumijete

ne zamjeri molim te ,što komentiram vaše
nesuglasice,
ali čini mi se šteta da opće bloško ludilo
uspije ugasiti jedno prijateljstvo...
eto tako ,bajbaj

"to" je ono kaj si napisala u 14 58
i samo kažem da moraš imat povjerenja
vjerovatno i malo nade (da pojačaš povjerenje)
i opet ,nesmiješ sve odma primat previše k srcu
ako ide,i ide dobro
onda je sve dobro

ako ne ide ,okrenut se i počet nešta drugo
i opet je dobro
jer svi smo bili povrjeđeni,pa sad pušemo i na hladno

ja više ne
ionak svakog upoznaš postupno
svakim danom,susretom
i ne valja odma očekivat vatromete,čuda,...
al to se ipak desi
nekad

to što sam uopće komentirala osobnu situaciju u koju imam samo bloški uvid,
ne mogu promijeniti ,ponese me kad čitam,
osobne stvari su izašle u javnost, komentiranje je otvoreno ,pa sam komentirala,
bez zle namjere ,
idem se zato sad ubiti

komentirao bi samo sliku, meni je ona zanimljiva :)

i krave uživaju, zar ne.. (ništ osobno)

Sorry, nisam vidjela da se tu nadovezalo još komentara...

Bravo, tajana, to se traži! Ako je na blogu, nije toliko osobno da ne bi bilo za raspravu! A ja sam u svojem komentaru komentirala božin bloški zapis, vjerujem bez intimiziranja...

Aha, đuro, "to" je ljubavnik! E pa hebgasad, nije predmet, nego je osoba, bar za mene (znam da se mnogi zadovoljavaju predmetima) ;-))

Ček, sad opet tajanin komentar... Gle, tajana, ja pišem osobno, o sebi prije svega, jer mi drugačije nije zanimljivo. Ali i od tog osobnog postoji još osobnije, a to stigne na blog tek kad je prerađeno u manje osobno. Ako nekog drugog zakvačim osobno, razlozi mogu biti razni: ili sam to iščitala iz nekog zapisa, ili mi je rečeno izvan bloga, a ja mislim da je iščitano na blogu, ili jednostavno nagađam pa ispadne da sam pogodila.

S druge strane, ti svojim komentarom obuhvaćaš cijelu jednu situaciju koja uvelike prerasta blog, a to je neoprezno. I za mene ograničavajuće, jer kaj sad, ako ne želim takve rasprave, sad ja nikad više ne bih smjela ni spomenuti božu, a kamoli nešto njenoga iskomentirati, jel'tak? Meni to mrsko. Dok smo obje ovdje, dok se vidimo i čitamo, možemo se i komentirati, kao i svi drugi, bez impliciranja nekih velikih preokreta.

Pero, vidim ja da si se ti raskravio.

:) malo i jesam

a da ipak dam osvrt na ovo s Tajanom

čini se da je problemčić samo onda kad se nekaj drlja pvt-kanalicama (miriši na trač)
a mi ionako sve kaj komentiramo vidimo na svjetlu bloga
tak da ono kaj je izneseno javno takvo treba i ostati (barem po mojem mišljenju)
a to kaj je Tajči skomentirala nis doživel negativno, naprotiv :)

pozdrav svima i ugodan dan želim

E pa jebiga sad
od visookobrazovane osobe očekujem da nešta od svog znanja prelije i na druge
al konstatacija da je "TO"-ljubavnik,nije točna
TO je tema komentara
ni književno ni gramatički nemreš zaokružit komentar (niti tvoj ,niti moj) pod naslov ljubavnik
i još jedna stvar;
razočaran sam time šta svi čitaju samo one djelove komentara za koje misle da su pogrešni/krivi/netočni i njih se drže ko pijan plota,a ostalo,ili poantu komentara ignoriraju,
jer im se netko ne sviđa/imaju već stvoreno mišljenje o dotičnom komentatoru/i tra la la i bla bla

vega ,imaš čarobnu tipkicu pod "I" pa ju stisni
jebeš konverzaciju ak nemreš reć kaj misliš

je ( od kae)

a da sorry vega ,kad već spominješ ljubavnike -predmete
nekim ljudima su drugi ljudi -predmeti
pa se onda iznenade kad i sami prođu istu transformaciju
-u predmet

jadno

Ajme, đuro, a ja sam mislila da sam duhovito odgovorila!!! Hebgasad, valjda mi visokoobrazovani ne smijemo biti duhoviti a da ne bude zakukuljeno-zamumuljeno. O tebi, inače, stvarno ne mislim ništa, jer o tebi nikad do ovog razgovora nisam razmišljala. Nemam pojma tko si, kako razmišljaš i tsl. Žalim, ali eto, u svom površnom preletu bloga do dana današnjega te uopće nisam ni primijetila.

Pero, nisam ni ja doživjela negativno, ali jesam malo odviše prisno. Blog se komentira na blogu i kvit. Tu se onda i razjasne eventualni nesporazumi i/ili postave granice osobnog i intimnog.

tako je!

isto važi i za privatno koje nam nitko nije podastrjeo
da bi mi to objavili javno

nisam ni mislil da me trebaš znat
poznavat
bilo kaj

nit sam se pozival na to

a đe je je.. kontekst ?

i zašto bi ti trebala mene primjetit ?
ne razumijem

Pero, to mogu samo oni koji su samo na blogu i nigdje drugdje. Svi mi koji smo se ispretumbali i realno i virtualno tu i tamo izlanemo i nešto što kakti ne bismo smjeli znati.

Đuro, znaš kaj: cjepidlačiš! Isto tako bi i pero mogao zapeti pa krava ovo, pa raskravljivanje ono, pa ti ovo, ti ono... Pogledaj što si napisao i ustanovit ćeš da su predrasude sasvim i jedino u tvojim komentarima. A ja ti za to nemam volje, a blogme ni živaca. Ukratko, zbogom!

No eto, nismo više na naslovnici, red bi bio da zaključimo... Od svega što napisah ispade najzanimljivije ono što bi moglo u trač rubriku. E hebga, ko da nisam znala da će biti tako! Jesam. Pa kaj, ponekad je zabavno biti u realityju ;-))

doobroo

a zbogom i tebi
a i ti srček lupaš budalašćine