*Babinjak*

....ja vam se, ljudi moji, skoro uopće više i ne uzrujavam. Nema smisla.

Oni, koji su ovdje dugo...već otprilike imaju 'naviku' kod mene pročitati neku dogodovštinu..onako po defaultu. Jedno vrijeme ..nekima je više bio pun kufer svakojakih priča, što su dolazile s moje tipkovnice..pa me optužiše za bujnu maštu, izmišljotine i slično. Nekima su moje priče bile zabavni, nepresušni izvor parabola.
A meni..? Meni je samo bilo 'lakše' u duši ..kad bih sve to otipkala...jer sam se na taj način nosila sa stresom i općenito popizditisom nad svim tim situacijama.

I tako... ja znam ponešto o psihologiji...pa otvoreno kažem - ne..ja ne očekujem pehove, ne pripremam se za neko zlo...ne razmišljam o takvim mogućnostima...i sigurno se za mene ne može reći da svojom energijom privlačim takve pizd..ovaj situacije. Jedino što ..nakon svih ovih godina mogu reći..je da se s vremenom, jednostavno navikneš.

Pojednostaviš si sve to i 'furaš' dalje pomireno s tim...i misliš si - ok, na sve što preživim, gledat ću kao na avanturu.

Jesu li to okolnosti, utjecaji tuđih namjera i energija, loša karma ili horoskop...više i nije važno. Više ne iznenađujem ako na nešto jednostavno...moram potrošiti duplu dozu vremena i sredstava, a što većini drugih polazi za rukom od prve. To je tako i bok.

Možda sam zbog svega toga postala nekakav osobenjak, vuk samotnjak...potpuno neovisna...jer prema iskustvu...drugi ljudi pod a) teško percipiraju veće količine otegotnih okolnosti i čine im se nevjerojatnim, a samim time i odbojnim za svoj angažman...pod b) mislim da je osobina 'pomaganja' izumrla pa stoga ljudi jednostavno gledaju samo svoja posla...i pod c) ako bih i tražila pomoć, tražila bih točno određenu stvar, već definiranu strategiju po kojoj se problem može riješti..i tada uglavnom pomoć nisam dobivala.

Zato sam bila primorana stvari rješavati potpuno u vlastitom angažmanu i ono..pod parolom 'uzdaj se u se...'
Ni ne sjećam se kad sam točno pomoć i prestala tražiti.

I tako ja jutros krenem na dogovorenu kavu s čovjekom, s kojim trebam na put slijedeći tjedan, da dogovorimo detalje...kad nakon par metara skužim da mi auto čudno 'vuče'. Iskreno..više i ne donosim praznovjerne zaključke da s njim imam pizd..ovaj pehove od prvog dana....nego se automatizmom bacam u 'provjeru' svega...za što mislim da bi moglo biti uzrok.

Iznutra je sve ok.
Izlazim van...gledam cestu -ok...obilazim oko auta...i vidim praznu zadnju gumu. Kotač doslovno na felgi.
Reakciju nisam imala..baš nikakvu. Nula.
Jedino me zanimalo je li ispuštena ili probušena guma. Probušena je. Čavao je fino, dubinski dobro zabijen u šaru.

Sjetim se kratke prezentacije u autosalonu, kad mi je prodavač pokazivao gdje mi je rezervna guma...i govorio nešto kako se vadi i gdje je dizalica....ali znam da ga tada uopće nisam slušala, jer..kao što rekoh, nikad ne očekujem probleme.

Otvorim prtljažni prostor i snimim skriveni pretinac, koji još nisam otvarala do sada.
Tamo je bila neka crna platnena torba..a u njoj dizalica i nešto ključeva s nastavcima.
Izvadim ja to....i vrtim onu nepraktičnu polugu dizalice...kako bih je prilagodila visini auta...i pritom samo zaključujem da onaj, koji je osmislio ovu polugu za vrtnju...ziher nikad, ali nikad..nije sam promijenio gumu. Jer da je...znao bi da ta poluga nema dovoljno prostora za okretanje.

Nakon što sam podigla auto...trebalo je otkvačiti rezervnu gumu. Koja se iz nekog, uber kreativnog razloga nalazi ispod vozila.
Imala sam čak i nekakvu dekicu u autu, koja je došla u paketu s prslukom i prvom pomoći...pa sam je lijepo složila ispod auta i zavukla se odvrnuti rezervni kotač.
Heh...ali tamo ispod..ne postoji nikakva opcija odvajanja kotača od vozila.

Ok...nisam plava, ali zbilja sam zaključila da sam glupa. Jer, ako je rezerva tu..onda ona i mora nekako van...a ako mora van..onda postoji i način. Koji ja ne kužim.
Ta me situacija sjetila na 'politiku' autokuće, koja uputstva vozila NE izdaje s vozilom. Sjetila sam se toga, jer sam bila inzistirala da mi se dostavi kako god...i tada mi je prodavač istu poslao na mail. Na talijanskom. Jer vozilo je talijansko.

Uzimam mobitel i tražim taj mail.
Eh...da bi avantura imala svoj zaplet....naravno da mi u tom trenutku mobitel ima 1 pišljivi posto baterije...a uputstva imaju 270 stranica...i naravno da je opis promjene kotača među zadnjim stranicama. Jesam li rekla da je na talijanskom!?

Tada se dogodi čudo! Neviđeno!
Zaustave se neka dvojica i priđu mi : Oprostite...mi smo vidjeli da je dama u nevolji i pomislili da joj treba pomoć!!
Wow....to se stvarno događa? Vidiš nekog u defektu i ponudiš pomoć!
Iako sam bila oduševljena...rekla sam da se ne trebaju zamarati i da ću se sama već nekako snaći.

Ne, ne...oni će to za tili čas riješiti..i uopće im nije problem. Pogotovo kad je, kažu, mlada zgodna cura u pitanju.
(aha...o tome se radi! ...al' taj šovinizam sam prešutjela)

I krenuše njih dvojica skidati rezervnu gumu i naiđoše na isti problem, koji sam i sama imala. Ne znaju kako se skida. Dakle, nisam samo ja glupa.
Mučenje je potrajalo neko vrijeme...i baš kad su krenuli objašnjavati kako ću morati zvati neku šlepu ili ovlašteni servis (ali tek u ponedjeljak, jer je...ofc. nadjelja)...uspijem prevrtjeti mail do stranice na kojoj postoji i slikovni prikaz odvajanja rezervnog kotača od vozila.

Imala sam doslovno nano sekundu za zapamtiti sličicu s ciklusom baratanja polugama A, B i C...prije nego mi je mob umro.
Na jednom mjestu u gepeku...postoji mala rupica, skoro neprimjetna. U nju se gurne jedna poluga, na koju ide nastavak francuskog ključa...i na taj način se odvrne vijak, koji drži kotač.
U dva-tri poteza...kotač je bio na tlu.

Ok, nakon toga...dečki su za tili čas promijenili gumu a ja sam ponudila nešto novca za uslugu.
Ne žele uzeti novac, žele na kavu.
Ok, platit ću kavu, to je u redu, jer ne događa se svaki dan ..kavalirstvo.

I sjednemo mi na kavicu...a oni počeše opisivati kako su mi odlučili pomoći. Naime, baš su razgovarali o tome kako bi se jedan od njih trebao oženiti, jer je ovaj drugi već oho-ho u braku. U tom trenutku su ugledali 'mladu curu' kojoj je trebala pomoć. Zaključili su da je to 'božji' znak i nisu mogli, nego zaustaviti se i upoznati je.

I kaj...!? Zahvalim dečkima još jednom i dodam da niti sam cura, niti sam mlada...nego da imam 4 banke (uvijek malo zaokružim na višu) te dva...već odrasla sina.
hahah...nemrem vam opisati to očito..i VIDNO razočaranje na njihovim licima. Jer...ovaj kaj traži ženu, nema ni 30. Pogledali su se međusobno....i rekli da moraju dalje, jer žure.

ah...

Na povratku kući....sretnem predstavnika stanara, koji je upravo parkirao na mjesto, na kojem sam ja bila parkirana. Upozorim ga da provjeri površinu oko auta, jer sam ja..eto..probušila gumu ovdje očito....a on veli: a neeeee Pam. Skoro svima su nam ili izbušene ili ispuštene gume ovih dana. Zato smo namjestili kameru na parking i ja upravo pišem prijavu, jer znamo tko je to napravio. Ženska je osoba.

I tak...

Ne uzrujavam se....ne mislim da je problem u meni....ni zvijezdama, ni karmi.
Jednostavno...ljudi su zli. Proračunati. Sve što rade, rade s interesom zadovoljenja svojih osobnih potreba, pokvarenih ili naizgled 'simpatičnih'....a sve pod parolom 'U ljubavi i ratu...ne postoje pravila'...ili po onoj 'Cilj opravdava sredstva' .

..nakon svih ovih godina mogu reći..je da se s vremenom, jednostavno navikneš.

Pojednostaviš si sve to i 'furaš' dalje pomireno s tim...i misliš si - ok, na sve što preživim, gledat ću kao na avanturu.


-upraf tak :)
dobro je kad do tog zaključka dođeš u pravim godinama (tvojim) :)

sad idem dalje čitat :)

anči :) nema drugog načina. Znam to, jer sam isprobavala mnoge. (načine)..ali ne funkaju.

:)

ovaj jedino funka :)

baš. jednostavno..stvari rješavaš u hodu..onako kako i nastaju. ako možeš. ako ne možeš...ostaviš sve i pričekaš neko bolje vrijeme.

:)

iz kože se iskočit ne može.

hahha..ma može i to...al' to bi trebala biti zadnja opcija. baš, baš...:))

= rezervna (guma/opcija..).

i naravno, spetljano 'do bola', jer to valjda tak mora biti.

pa da....zašto bi bilo jednostavno!? hehehe...tada bi ljudi živjeli bezbrižno i ugodno. (što je valjda dosadno)

sve u svemu, od mene imaš ;))

"Vrlo je jednostavno biti sretan, ali je vrlo teško biti jednostavan." (Tagore)

iskakanjem iz kože (kak veliš, može se :) ), ne rješavaš problem..samo mu okrećeš leđa, al na koncu i to je neki izbor :)

s druge strane, inđenjer mora pokazati svoju dovitljivost, skrivenim šarafom.. da je lako, bi li bilo vrijedno? Tad je ljubav ili uparivanje logično teška stvar.

ema ..cmok:) tnx. ...izgleda da je komplicirano biti jednostavan !

jednostavno je biti kompliciran.

pa da ane. kad ti dođe do zamora materijala...pomisliš..ma fuck this...ne želim se uopće time baviti...odoh! :)) i ćao.

hahah hush....fakat, možda je teorija po kojoj se ljubav mora 'zaslužiti'...zapravo podloga za sve konstrukcije u životu ljudi.

naravočenje 1
ako se želiš udati kupi talijanski auto ....
naravoučenije 2
ako kupiš talijanski auto uvijek imaju punu bateriju mobitela ....

ahahha riki....tako nekako. Ili naravoučenje 3 - ako se NE želiš udati, ne kupuj talijanski auto...i naravoučenje 4 - ako nemaš talijanski auto, ne treba ti mobitel. :P

malo bih razradio ovo zadnje
ako nemaš talijanski auto a imaš barku ipak ti treba puna baterija mobitela ...hehe

ecco....mogla bih zaokružiti dan nekom paštom a la genovese...i pustiti...recimo Ramazzottia...un angelo disteso al sole.....pa kad je bal...:))

arrivederci :))

:))

bok !

:D