Batić Ko Kolačić

Na ražnju
se peku janjci,
stižu nama
smrtni znaci.

Dolazi nam
zadnja ura,
nema kuda
da se gura.

Sve mrtvaci
oko mene,
ucviljene
sad su žene.

Zašto?Ne znam!
Desert spremam,
pojesti ga
žurno gledam.

Mrtvačnice
pune tijela,
zapela u grlu
knedla.

Okruglice
sve od šljiva,
nigdje nema
crnog piva.

Ljubav pati
od umora,
kod smrtnoga
sad je trona.

Povratka sa
njega nema,
ostala su
samo djela.

Ja sam u depresiji....

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah..............

Suosjećam.

Znaš,možda ne trebaš sve gledati tako crno.Otiđi u kino ili popij kakvo pivo.Vidjeti ćeš da bi vrijedilo.

Ne,ovako mi je dobro,
tako bum najlakše neku
pohoblo...

Ah,znam,znam...

Sutra je novi dan a danas sam umoran.
Možda poći ću na pogreb,nikada ne znaš
gdje završi čovjek.Ali danas patim,patim,
što ne mogu da u kino svratim.

Razumijem te u potpunosti,
evo idu novi sati,možda ćeš
se manje depresivno osjećati?

Ne znam,neznam,sve ovisi...

mada mi ne visi.

Ja bih marone.

Mekane a ne tvrde.

Kesten pire sa šlagom.

To,to mi treba!

Shvatio sam zbog čega sam depresivan.
Zato što kesten pire ne konzumiram.To je
smisao života,dobra klopa...to je ono što
se traži,kesten pire mi najdraži!

Hvala bogu da smo riješili uzrok tvoje depresije.
Sada samo treba do neke slastičarne gdje kesten
pire prave i riješili smo problem.Pao mi kamen sa
srca.

A ja mislio zbog kina.

Baš sam živnuo čim sam se sjetio.
Idem odmah u prvu slastičarnu....
pa,paaaa,kissy,kissy!