i tak

Riječ moja
šaptom pade
u muk krikova bijede

Ne otvore se više
glatke misli
Ne zapiše ništa
Pero puno tinte

Samo spomen
Lebdi nad zgarištem
Kao jato duhova
između svijetova
u kojim bijaše riječ

peemp :) Događa se ponekad i riječima da se umore od nas samih...skutre se negdje u kutu, začahure i miruju. I učini nam se da nemamo više što za reći, da nemamo kome uputiti riječ...A riječi su kao kapi. Ponekad teške, mutne, a ponekad lake, bistre, razigrane . Možda treba utihnuti...možda treba "otpustiti" teške riječi...uglavnom, ne odustajati od riječi. :) No, ti sam znaš kako je pri tebi ...ja laprdam u prolazu ;)

sve je ok kod mene...

samo..komentiram u prolazu :))