Crna Kraljica Sjevera

Ispunjena sam oblacima i vjetrom i tirkiznim tepihom koji se prostire do otoka.
Prvi puta gledam otok bez one sjete koja me nagriza kao bolan osjećaj čežnje i nedostajanja.
Sada sam samo vjetar i uskomešano more.
Nešto poput sreće.
"Tropical the island breeze
All of nature wild and free
This is where I long to be
La isla bonita
And when the samba played
The sun would set so high
Ring through my ears and sting my eyes
Your Spanish lullaby"
Španjolska uspavanka sada je zaboravljena.Istrgnuta kao korov koji me gušio godinama.
Duge četiri godine, otok je poprimao mjesto neodoljivih događaja i isto tako razarajuće patnje.Izmiješane nijasne tirkiza,crvenog Meksika,crne noći i otočke crkve sa pripadajućim grobljem.
Da li sam sada slobodna?
O da.Ovo je nešto poput sreće.