*Babinjak*

...ponekad tako, zakoračim u tzv. nove faze svog življenja u kojima slavodobitno i ponosno uživam nad još jednom preprekom, koju sam, uglavnom mukotrpno svladavala. I najzad savladala.

A onda opet, eto me nekako u istom obrascu, u istoj shemi kao i prije...pa pomislim, onako sebi u brk - Nisi ti ništ' svladala, samo si našla još jedan način kako postati dodatno rigorozan prema sebi.

I da, ja si to radim. Maltretiram se. Vršim psihološki teror nad sobom. Despotski kontroliram svaku emociju, osjećaj i pokret. I ponašam se kučkasto prema sebi kad primjetim slabost. Mrzim slabost. Mrzim i to što mislim da slabost jest. Taj psihopatski nagon uništavanja svega onoga što me čini ranjivom i nedajbože potrebitom.

To je za luzere.
Ja nisam luzer.

I onda samu sebe ulovim u nekom...opetovanom PREservilnom izdanju i ponašanju. Koje si ni uz najbolju volju ne mogu progledati kroz prste pod parolom - Ja sam fina i pristojna. Ne, ja sam uvijek ta koja može SVE. Koja ne traži pomoć. Koja ima (a nema) nadljudsku snagu volje da podnese tone drekeca i iznađe masu načina na koje bičuje svoje vrijeme, znanje, sposobnosti, ideje, dane, noći, zdravlje i energiju..kako iz fokusa ne bi izbacila velevažan osjećaj težnje k savršenstvu.

Jer...ako nisam savršena, što sam onda?
Onda ne postojim.

I dok tako postojim savršeno izgrađena ugodno u svom intelektu, ne kužim da sve manje postojim u svom tijelu. Tijelo je bezveze. Tijelo ima svoje prirodne procese, koji ograničavaju. Koji su potrebiti. Potrebitost je mana, slabost. Slabost mrzim. Tijelo mi smeta.

Ja, savršena, ekspresivna i plodna u svom umu...nemam namjeru baviti se trećerazrednim tijelom i razmišljati o njegovim potrebama. Ono je tu da služi MENI, ne ja njemu.

Tri dana i dvije noći, to isto tijelo drhtalo je u agoniji groznjikave vrućice i grčilo se u nesnosnoj boli. Kakav luzerski teret - pomislim.
Pokušavala sam živjeti svoje nesputane i savršene misli, ali tijelo me neprestano blokiralo svojim jaucima. Oh, kako su te tuđe potrebe naporne. Kako pomoći nečemu tako bespomoćnom i nesavršenom? Kako se sažaliti nad nečim tako ograničenim i bezvrijednim?
Nisam imala izbora do li se jednostavno otarasiti te krvopije, tog nametnika kojeg vučem za sobom čitav život.

-Slušaj tijelo...ovo više nema smisla! Ti jednostavno ne možeš bolje. Ne možeš pratiti moje ideale! Hajde da se razdvojimo napokon!
: Ali trebam te da me čuvaš i brineš o meni! - zavapi tijelo.
-Hjoj...naporno si i stalno nešto trebaš. Ne sviđaš mi se takvo mutavo i nesposobno. Dapače..ideš mi jako na živce!
:Ali mi smo JEDNO! - Ne odustaje tijelo.
-A ne..ne miškec...ti si TI, ja sam JA. I TI mene gušiš!
:Ali ti me trebaš....- okuraži se tijelo.
-Trebam? Ja ne trebam nikoga! Ja sam SVE i zato mi samo sloboda može biti prijatelj!
:Jesi li sigurna?
-Ja sam uvijek sigurna. Ti si ono što je nesigurno! I zato..hajde..ostavi me na miru!
:Ako tako želiš...ugasit ću se...i neću ti više smetati...- snuždi se tijelo u neki smiraj.
-Ugasi se! Dalje putujem solo!

Taj posljednji osjet...koje mi je priuštilo tijelo..bio je tako snažan. Poput vibracije...vibracije elektriciteta, koja je prostrujala ujednačenim ritmom od prsa niz ruke...trup i kroz noge.
To je to? Zapitam se. To je tjelesna smrt?
Pa...ugodno je...
Ali...hm..ček'...kao da govorim samoj sebi! Odakle ta mukla tišina?
...Kamo ću sad?
Hej...ček....
Što..?

Otvorila sam oči.
Oko mene mrak.
Nisam mogla razaznati jesam li sad mrtva ili živa.
Potreba da se protegnem u krevetu bila je nadasve ugodno i toplo iskustvo vlastita tijela. Koje je tu. Sa mnom. I koje osjećam.
Živa sam.

Samo sam sanjala....

kao prvo: naše je tijelo savršeno :)

čak i kad boli..i kad traži, zahtijeva, urla !

savršeno je !

(sad idem čitat dalje :)

:) ...teoretski i pjesnički...slažem se. Realno - ok..još uvijek imam problem s tim. :( Bum to jednom prihvatila. Valjda :)

a naš je um ponekad kolebljiv..baš kao u tvom snu :*

praktički, Pam..praktički..naše je tijelo savršena makinjetica :))

heheh....ja bih sad mogla u debatu. A upravo sam osvijestila da se nekako moram vratiti u 'prostor' i biti...hm..cjelovita. Dakle..trebala bih početi poštivati tijelo i sebe u njemu. :)

jeeeee !

konačno !

(debate su isto ko i oklade..treba u njih ulaziti samo kad si ziher da ih možeš (argumentirano )dobit )

pffff....znaš mene!? Zar je problem? Moj savršeni um si iskreira pobjedu. Bila ona to ili ne. I meni dobro. Ovak...ograničenja su...ah..očita!!! :))

bome ni tu ništa

ne razumijem

To ti zato kaj te tijelo sputava krel :)

aha

upravo zato

sav sam sputan

i pomalo razdragan

"moja najveća slabost je moja jačina." :) eto. od kad sam si to priznala... život je dobio skroz novu boju... onak'.... sfumato plavkastu. nekako. ubacio se faking pastel u priču :D

e ni ovo ne razumijem

krel...nije to ništ'...zamisli reksijevu sputanost tijelom! ahhaha

iako moram priznati da sam umalo razumio

oj mmmka....pa Đes' ? ... Kud baš u plavo...a onda i u pastel? ... Šta nije bilo ...zelene? Metalik? :P

:)

ma. razvodniš se ko nekako. kad si skužiš gabarite, jbt. nismo beskrajni. ili barem, nismo apsolutno kontinuirano u razvojnom optimumu. trokiramo. pa onda nanovo kljucaj po granicama bahhh

užas jedan kako si to točno rekla. Granice su bljak...gabariti su ..premali. ZATO ljudi pucaju po šavovima!! (ovo je isto bilo mudro) :P

vidi svi nestali sad. ko duha kad su na tavanu vidjeli :D alooooo

ma kaj bi nestali !

čitamo i educiramo se :)))

a ljudi moji, pa dajte pričajte da i ja barem nešto razumijem

hahah mmmka velim ti da je boja kriva! Stopila se s okolinom ekrana...! Poslušaj ti fino Pam i nađi zelenu metalik :)

ja bih rekla da se fino zgusnemo..kad si skužimo gabarite :)

al ok..:)

hehe. auklinac. opet ja dociram, ha? :)))) ok k. sać i linč. samo što nije... aj ti Ane prva udri :)

krel...šutnja je majka mudrosti! .... Blog ne bi imal smisla da smo svi mudri!

usput čitam na jednom od portala da je Ronaldo potpisao novi ugovor sa Nikeom

zgusnemo?..ma to je implozija! Ili INplozija...ne znam sad točno koje slovo...

zgusnemo razvodnimo gore dolje sve ti to isto. tao..................................................(:DDDD)

čovo će doživotno dobivati 24 milijuna eura godišnje, jednako kao i Jordan

U mom selu malenome stari ljudi znaju reći, ko mūči, dva uči

ma da...al' mene sad brine jel' se protiv toga treba boriti ili je to ok? ... Aj nek netko veli kaj treba da se znam postavit!

:D

e, kre... kaže jedan vilozof, čitavu teoriju lik razradio, kako je NEMOGUĆE potrošiti ogroman novac i da ta potrošnja ima smisleni efekat na vlasnikov život.

bori se, uvijek se bori, iako priznajem da pojma nemam protiv čega

kam da udrim mmka ?

pokaži mi..

sam nemoj da neko zbog tog strada :)))

u selu malenomu ne moraš pričati..ionako se sve zna. :))

ma mmmka nek svatko dobije koliko god mu netko hoće dati, ali meni je malo žao mene. Plaćam dvjesto kunića skuplje te tenisice radi darežljivosti proizvođača.

nekad mi je stvarno žao mene, čudo jedno

eh sad...Ronaldo živi u tijelu. Njegovo tijelo je..ah..savršeno. Zato i košta :))

usput, a ne niz put se ispričavam ak se itko ikad zbog mojih riječi osjećao linčovan..majketimile, mka, sad ne bum mogla spati !

hahaha...slab si na sebe krel...užas. :)

medj rogove, Ane :) ajoj. jab da ima neki majstor. i da ima fini fini alat i da me rastavi ko lego kockice. pa ubaci u vreću. pa protrese. baš me zanima kako bi se presložila. hm. e. mislite da bi ispali isti??

ma ne vređamo se ane...a nit educiramo...nego se..'praznimo'....da napravimo malo mjesta u okvirima :)

pfff...hahah, ma ja bih se složila već u nešt..al' ne znam šta..:)

zateče me pitanjem

zatečen sam

ma zajebavam se, Ane :D*

svaki put kad kćer mrkne nove asicsice, al SVAKI jebeni put!... ja se vratim kad nje nema doma, uzmeme taj šit u ruke i zurim. ma ubijte nas, glupave. taka sranja se prije 30 godina nisu ni kupovala. šutali smo plastiku. sad se klanjamo

plastični Isus i te fore :D

hahahha....tako ja neki dan molim balavca da me pokuša pridobit za lajkanje ovih novih hiper modernih cvika. Tj. okvira. Kakvi su se nekad nosili i na kakve nam se bljuvalo. ... I ne kužimo se. Mi stari i oni mladi. ..jbg

hm..mislim..poznavajući svoj okvir..da me neko rastavi , protrese i da na volju da se skupim ponovo..ne bi se znala posložit drugačije..jednostavno..to je ko ona pločica s 24 pomične pločice i jednim praznim mjestom..kako god pomičeš, moraš posložit nekim redoslijedom u red..inače..sranje..

ili Rubikova..mora bit kak mora biti ..u gabaritima u kojima je ..kocki sa šest ploha različite boje..

kasnim ..:/

sori for maj frenč :)

isss....kak se to zvalo? Ta pločica na kojoj smo pomicali ikonice i slagali sličke ili brojeve? ... Bila je to neka verzija ajfona vulgaris. hahahha

jes ti skužila Pam ono o jačini i slabosti? kaži da jesi, pa da idem ća :) cimnuo me tekst. ko eks bolesnika. pa rekoh, hajd podijeli recept za istu boljku koja te/me pojela do kosti :)

nego da sam skužila. I ne samo to...nego se umalo i uvrijedila. :P ...al to samo zbog ega. Ne voli da su drugi u pravu! :)) ..cmmok...za ozbač...itekako mi ima smisla to što si rekla:) Moš u miru nazad u okvire. A i ja ću. ...:))

aj :)

Odoh...tko zna kakve me bitke noćas čekaju :)) cmmok

:*