tihi govor ruku
Link
Link
Joškine ruke bi mogle na hiljade priča ispričati..
.
svaka brazda,porezotina,deformirana kost...sve je to na destine priča...
prljave radničke ruke su izvor čiste savjesti i čistoga srca...
sve si nešto mislim..da ponekad badava velikih škola i gomila pročitanih knjiga...bejah u rodnome gradu gdje trenutno caruje tama,siromaštvo,i još je i zima stigla...kroničan nedostatak osmijeha je već redovan...uvijek sretnem po nekog dragog mi poznanika pa tako i sad...Joška,nekadašnji radnik u ručnom transportu,gdje je mladost i zdravlje ostavio i penziju zaradio,penziju od čitavih skoro oko 550 kuna ili 75 eura ,bez svog toplog kutka,plaća stanarinu,ponekad živi u objektima koji se ruše sami od sebe,kupa se kad pokisne,hrani se i po kontejnerima ili zaradi radeći neke fizčke poslove koje još može da radi,jer ipak ima dosta godina a i zdravlje ga napušta polako...no da skratim,da ne odem predaleko..čovjek sa toliko briga koje ga pritiskaju,i to onih osnovnih hrana,dom,zdravlje-nikada,ali baš nikada ili vrlo rijetko je bez osmijeha...tako da sam ga i ja bio prinuđen upitati za tajnu njegove filozofije...
a on se na moje pitanje samo nasmijao i odgovorio
Ljubav,prijatelju,najbitnija je ljubav i sa njom je sve lakše...
nasmijao se i zagrlio i poljubio svoju golubicu...
i kad bolje razmislim,u pravu je,odgovor nam je čitavo vrijeme pred očima a mi ga većinom ne vidimo zbog nekih prevelikih i dubokoumnih filozofija...
Link
Link
Link
19.11.2016. u 23:31