'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

konobarica je donijela uobičajeni kapućino bez pitanja.
znala je stol,znala je novine i piće koje pijem.
nikad nismo razgovarali,tek kulurno-dobro jutro,izvolite i doviđenja.volio sam dolaziti na to jesto jer mi nitko nije smetao.poznavao sam te ljude,naravno,ali bila je to generacija na DOBAR DAN,ostavljali su me na miru kao i ja njih.
ovo jutro bilo je drugačije.njen pogled nijer otkrivao ništa ali govor tijela je upućivao na to kao da mi želi nešto reći. i stvarno,uz piće je išlo i:
- izvoli, usamljeni čovječe!
prešao sam pogledom po sali,pogledao i nju:
- sala je puna.
-istina ali u hrpi ljudi ti si uvijek sam.
što mi je preostalo nego nasmijati se,zahvaliti iako ni sam nisam bio svjestam da li je to nešto na čemu uopće treba zahvaljivati.
uzeo sam svoje novine i počeo čitati ali...njene riječi ostavile su trag. kopkale su po glavi,tražile put:
-"zar stvarno? jesam li odvojen od svijeta? !
volio sam komunicirati s ljudima. doduše,birao sam društvo ali nisam odbijao nikoga ako sam ima imalo zajedničkih tema za razgovor.
kako onda da sam sam!?
nisam se smatrao boljim od ostalih,niti koga gledao s visoka.
možda je samo trag neke duše, dok je birala tijelo,ostao izražen u meni.
neke davno ostravljene duše da luta kroz vrijeme i traži mjesto za odmor.
mjesto gdje će zauvijek ostati.

http://i66.tinypic.com/dbrrr4.jpg

;)))))))))

I tak se nađe nekoliko samih, i bude lijepo :)

Da ,koko....to zna biti zgodno.:))

Hahaha,ema uvijek u tijeku.:))

imas sjenu , vlastitu, i to je apsolutna istina , pelpe :))