Ručkić krčkić

Pa evo, i ja sam ispreskakala božin zapis (dobra je ona fora "Sve sam ti lijepo pojeo!"), uz veliki preskok starmajčine cigletine od komentarčine (kaj ta žena nije svjesna da to čitaju samo oni koji pizze nisu vid'li godinama pa bi im i njena užegla bila prihvatljiva; a ja, npr., ne bih to ni preletjela za manje od 5-6 somova eura!) i uvidjeh da moram iznijeti neke korekcije (eternisu) i zaključke (kokoši):

Ovak, ete, žene koje nazivaš "klimakteričnima" su već odavno u amenoreji (moja malenkost included, ali meni je menopauza uranila desetak godina) - dakle, te žene nisu u nekim ekstremnim stanjima zbog nepredvidljivih hormonskih kupki, nego su takve, JESU takve i to ti je to. Uključujući i moju malenkost. OK, ajd, neke od njih su tek u perimenopauzi i njih fakat pere... Hoće li iz toga izaći čiste ili će na sebe nakeljiti svo moguće smeće, će bumo vidjeli, rekoše slepci.

A zaključak za kokoš: JESI LOŠA MAJKA.

Evo i dokaza:

Nisam sina poslala k njemu zato jer je ovaj predivan otac, nego da vidi kako postoji i drukčiji način, da to što ima doma nije pod normalno, da vidi kako može završiti ako se ne bude trgnuo.. kao negativan primjer.
Autor: Cococh-Anel 04.12.2016. u 10:35 opcije

To je odgovor na božino pitanje zašto je sina poslala ocu kad ga ona sama više nije mogla obuzdavati (valjda kontrolirati, što li, ne sjećam se više situacije). Dakle, uvlačenje sina u SVOJ odnos s njegovim ocem, ocrnjavanje oca, definiranje oca kao "negativan primjer" očigledan je primjer lošeg roditeljstva. Pretvarati oca u KAZNU, i nekoga kakvim se može "završiti", svakako nije dobro za sina: podriva mu time najbliži uzor muževnosti, vezuje ga uza sebe, koja mu po prirodi stvari, tj. biologiji, ne može dočarati plasticitet muško-ženskih odnosa i čini golem korak u pretvorbi momka u mušku babu. Ili homića. Što može biti i svjetonazorski izbor, ne samo genetika.

To su i moji radili, točnije, moja majka dosljedno, otac povremeno. Posljedično, razoreno je moje povjerenje u isplativost i/ili održivost ljubavno-seksualnih odnosa, a amenoreja mi donosi golemo olakšanje što me drugi dio ove kovanice sve manje mori pa se sve spokojnije mogu baviti prvim dijelom, bez obzira na spol, rod ili vrstu - ljubav je ljubav, ne stanuje samo u jednom bunaru! A ovo spominjem zato jer kokoš ovim komentarom dokazuje svoju datiranost, tj. staromodnost u shvaćanju djeteta kao pukog instrumenta samorealizacije. Svim samopomoćima unatoč! (Usput, oni koji čitaju samopomoć jednostavno traže potvrde da nekaj ipak rade dobro; oni koji se ZAISTA žele promijeniti, odu psihologu ili psihijatru i izvuku iz podruma svoje demone.)

Bude li njezin sin jednoga dana mogao zaključiti da je jednostavno bila loša majka, slaba žena, ograničena ili jednostavno njemu osobno i partikularno nedorasla, bit će mu dobro. Ljutit će se, ali će je odmaknuti od sebe i živjet će dalje svojim životom, oprezan da ne ponovi njezine i očeve pogreške.

A ako ne... Hm. Neke buduće amenorejke i klimakteričarke će ga vjerojatno čitati na nekakvom ovakvom blogeku.

ne srce
tebe valjda najdobro opisuje tvoja slikica
bilo te strah
i to je ok

ali zato nametati drugima krivicu
nije u redu

O čem pak ti, da mi je znati...?

Ma, u stvar, znam, ali mi se ne da. Mediokritet bi mediokritetsku spiku. Nema toga ovdje. Mislim, na mojem blogu. Ali ima svugdje drugdje.

Nego, nešto što me trenutno puno više zaokuplja jest mojih bačenih 50 kn za kinesku grill tavu. :-((

Kupila krasna pureća prsa, narezala na fine, tanjušne šniclice, premazala senfom, prekrila tanko rezanom pancetom i tanko rezanim ementalerom, zarolala i stavila na spomenutu tavu. Gore! A plamen na minimumu :-((

Niš, prebacila u svoju staru Emo Celje rostfraj tavu.

Majketi, tu sam tavu kupila još kao friško udata!

I još uvijek mi je najbolja.

Sanjah neku noć svojeg muža: kakti, trebamo u centar, a ja se izgubim i stalno se vrtim u krug po nekoj periferiji... Konačno skužim da je centar nadomak i velim njemu, pa zašto ti nisi nešto rekao, znaš da ja imam orijentaciju zakurac?!

Po tom snu ispada da su mi fakat uvijek drugi krivi. Ali nisu: jednostavno su LOŠIJI od mene. Jer, i u tom snu, ja na koncu nađem put, a ovaj se samo šlepa.

I to me razočarava. I ja bih voljela ponekad dobiti pomoć; uputu; prečac.

Ali, slabo toga ima... Ne kažem da nikad nema, iako se baš i nemrem sjetiti kad sam se na taj način okoristila. Ljudi nam, nevjerojatno ali istinito, nekak najlakše daju nofce, ili predmete. Valjda zato jer nofci i predmeti daju privid puku da nisu roblje, da se mogu izdići iz ubitačne svakodnevnice, da imaju kontrole... Bezveze. Treba biti stvarno skroman, kao rani kršćani, i onda vidiš da je predmet pomoć jedino ako je uže dobačeno utopljeniku. Inače je odgoda.

Lova nam nemre kupiti sreću, ali bome može puno zadovoljstva! Zato je volim imati. Kad sam zadovoljna, lakše si smislim sreću. Odmornija sam, valjda.

A sad na moju srećicu: ručkić. Pa šetnjić. Stan uglancan, još uvijek neprodan. Nove više ne tražim i ne biram, iako je neizbježno, ovaj je odradio svoje u mojem životu, treba dalje. Ipak, dobra poputbina je poželjna ;-))

Volim kad pišeš..o čemu i način na koji obradis temu.

A volim i tebe, sviđalo se to tebi ili ne :)) fakat.

Sad idem docitat.. pročitat komentare :)

Ja sam danas šutnula pureći batak omotan podravskim špekom u pećnicu.. i imala sat vremena za nekaj drugo :)

Prilog su mlinci i cikla .. klasika :)

dobar tek objema!

https://www.youtube.com/watch?v=PaKr9gWqwl4