*Babinjak*

Ponosna sam.

Moj frend bi rekao - drčna! (iako dugo nisam prihvaćala tu riječ, jer mi je bila ružna)
Kao što mi je vječno i zauvijek bila ružna riječ 'drobljenče'...kojom me stari volio ponižavati.

No, dobro...dakle ponosna sam. I to je obilježilo moj život. Možda zato jer sam već kao jako mala, sebe smatrala isključivo svojom svojinom...iliti 'imovinom'. I samo ja, odlučujem o sebi i upravljam sobom.

Možda je takva snažna manifestacija izražene želje za neovisnošću i vlastitom kontrolom nad svojim odlukama, prouzročila niz efekata i reakcija drugih ljudi..ne baš sretnih po mene.

Moji roditelji, danas bih rekla, s nizom 'dijagnoza'...nisu podnosili moj otpor njihovoj sumanutoj ambiciji ortodoksnog pokoravanja njihovim umišljenim veličinama, ili pokušaju apsolutne dominacije nadamnom...i čvrstog stezanja obruča mog cjelokupnog življenja.

Otac je to radio nasilno, glasno..divljački i zastrašivanjem. Bez popuštanja, pravocrtno uvjeren da : a) ne vrijedim puno kao žensko i b) da me takvu, nevrijednu priprema za nekog budućeg muškog tiranina, kojem ću biti 'poslušnica' i rasplodna krava.
Majka je to činila pizdinski. Podlo i do srži spletkaroški...ali s drugačijim ciljem. Njen cilj je bio razjebati 'nježne i pokroviteljske' osjećaje mog oca prema meni...jer me doživljavala konkurencijom.

Njene podlosti...dugo nisam primjećivala, jer ionako nisam bila bliska s njom. Bliskost se ni ne razvija ako te majka ne grli, ne ljubi, ne miluje..ne doživljava. Na njenu ljubomoru prema meni, ukazala mi je tatina sestra. Vrlo otvorena, misaona i lepršava osoba.
Kasnije sam se i sama uvjerila.
Prvo je uvjerila starog, da ja (s 12-ak godina)..kao buduća domaćica i majka..trebam početi kuhati i brinuti o kući. Manipulaciju je odradila gađajući njegova uvjerenja. Svidjelo mu se..i zapovjedio mi da im kuham, dok ih nema.

Ubrzo se dogodilo da kuham bolje od mame...a jednom prilikom je stari pohvalio moj kolač.
Tada je popizdila....i izderala se na njega : Slušaj...ili ona..ili ja! Odluči se!!

Tu sam večer prvi put pobjegla iz kuće. Kod tete.
Dani su prolazili...a mama je starom govorila: Ne idi po nju, samo privlači pažnju. Vratit će se ko pas, a onda joj pokaži tko je gazda!

Ono malo nekih kućnih prijatelja, što su imali...rastjerala je pod tko zna kakvim uvjetima (vjerojatno isto manipulacijom..pa je ispalo da ih je on sve rastjerao)...jednog po jednog, kako bi god koji od njih prokomentirao da sam prelijepa.

Iz vlastita osjećaja ispraznosti i potpune nekompetencije u ičemu...rađe se bavila smišljanjem kako eliminirati mene (svoju konkurenciju) nego kako oplemeniti sebe.

Niz njenih suptilnih manipulacija, on je dosljedno i razulareno sprovodio u djela. Onako sirovo i brđanski i primitivno.

A ja? Ja sam protestirala, raspravljala, uvjeravala, objašnjavala...dokazivala svoju nevinost u svakoj novosmišljenoj optužbi.
Podnosila sam i premlaćivanja...ali sam otpor pružala, koliko god sam mogla.

Kad me se odlučila potpuno riješiti iz života, ja sam navršila 18. To joj je bio 'opravdan' razlog da ga uvjeri kako ne smije dopustiti da budem kurva, jer imam dečka. Da ako me taj ostavi..ili nedajbože napravi mi dijete, da će to narušiti 'ugled' mom ocu...
..i onda je on, egzekutor, riješio stvar. Zaprijetio je mom dečku i njegovim roditeljima da će se gadno provesti ako misle da će od njegove kćeri napraviti 'fificu'. Zato je jedina 'ispravna' opcija bila - moja udaja.
Zanimljivo je i to da mi je pažnju na mog dečka skrenula upravo ona...a onda je i uvjerila starog da je on dovoljno 'čestit' za mene. Tako da mi je prvu kavu s dečkom dogovorio ON.

Udala sam se, odselila..i rodila dijete. Majka me od svadbe nije ni poželjela nazvati..a kamo li vidjeti.
Prvi put je svoje unuče vidjela kad je već puzao.

Kako je moj brak bio baš onakav, kakvim ga je zamišljao moj otac...ja pokorna rasplodna krava i domaćica..a muž tiranin....naravno da je moj pokušaj traženja zaštite kod majke, u vidu - on me tuče, završio njenim slavodobitnim komentarom: Vjerojatno si i zaslužila.

Nadalje, moj razvod i borba za preživljavanje, protekli su bez mojih roditelja.
U nekoliko navrata, a to priznajem...mislim da je moj stari želio pokazati nekakvu odgovornu i zaštitničku crtu, koju je stara sasjekla....vrlo efikasno, svojom manipulativnom podlošću.

Tako...netom prije razvoda, stari je rekao da je njegov dom i moj dom.
A stara je onda željela kontrolirati moj život pod 'njenim' krovom...zadirući mi u sve spore življenja.
Za jednu banalnu stvar...stari joj je jednom rekao - Ne možeš joj ulaziti u intimni prostor, svatko ima pravo na osobne afinitete.
Nije raspravljala. Na njenom izrazu lica se vidjela jasna poruka - riješit ću ja to drugačije!
I je.
Čekala je priliku.
Starog nije bilo u Zagrebu.
Nazvala ga je panično..i rekla da ja pokušavam uništiti njihov posao...i da sam čak organizirala 'razbijače' da to sprovedu u djelo. Ona je pakosna i želi kontrolirati nama život!
Zbog te rečenice, egzekutor je dojurio u Zagreb i pomahnitao...tik pred eskalaciju totalnog nasilja...izbacio me iz kuće.

No, ponosna sam. Rekoh već.
Možeš tući i udarati..ali slomit me nećeš.

Složila sam svoj život sama, podigla djecu....i uspostavila vrlo korektne odnose s bivšim. I on je shvatio koliko je utjecao na i pridonio čitavom lancu iživljavanja nadamnom. I on se iskreno pokajao i ispričao.

Prolazile su godine...lijepe godine..bez doticaja s mojim starcima....ali vještici to ipak nije bilo dovoljno.
Sada joj je palo na pamet da bi mi mogla uzeti djecu.

Počela je stvarnim fizičkim otmicama. Bivši i ja, prolazili smo pakao.
Kad je moj bivši rekao da su to i njegova djeca...i da će nekom past glave, ukoliko ih itko od njih samo takne više ikad...tada je prešla na drugu taktiku.
Počela je širiti priče o meni da zanemarujem djecu, da se kurvam..da sam psihički poremećena...da ona ima više novaca i bila bi bolji skrbnik od mene...etc.

Ni to joj nije prošlo...dapače,soc. službe su mi predložile da tražim sudsku zabranu pristupa uz njihov 'blagoslov'. Nisam se htjela natezati oko toga...sud u tom slučaju bih joj bila ja..i nitko drugi.

No, vržićak neda mira...pa se počela koristiti internetom.
Objavljivala je fotke moje djece i pisala vulgarnosti o njima..meni, njihovom tati....
Nitko to nije doživio..pa je počela znanima i neznanima slati linkovlje na te sadržaje....kako bi uvjerila i druge da sam ja grozna osoba, žena..majka.

Sadržaj je uklonjen tek pojavom zakona o virtualnim klevetama i uvredama časti. Prije toga..ni policija..ni dječja pravobraniteljica..nisu mogli utjecati na to.

Ulogirala se i na iskricu....pa pod raznim nickovima pisala gadarije. Slala pvt poruke svima, koji su me simpatizirali ili ne. Između ostalog...i pokojnom Hornyu...koji joj je bio savršen novi egzekutor ataka na mene.

Zadnje što je smislila...bilo je direktan pokušaj da mi se obrati.
Tobože svesrdnim činom i roditeljskom ljubavlju....pod parolom - ajmo se pomirit i zaboravit sve od prije....nudeći mi preuzimanje njihova posla.

Nasjela sam.
Ni zakutkom svog mozga, nisam u stanju biti toliko podla...niti razmišljati na tako podao način...da bih trajno zaključila kako se pokvarenost ne može izliječiti.
Uostalom..pokajanje sam već doživjela. Od bivšeg muža.
I to je bilo iskustvo koje kaže..čovjek je ipak čovjek...i može uvidjeti da griješi i može utjecati na svoje vlastite promjene.

Heh..i ovaj put ...dokazala mi je koliko može raditi što je volja..sve dok ima egzekutora.
Opet je željela kontrolu nadamnom....pružala sam korektan otpor. Zahtjevala sam da rečeno i dogovoreno bude pošteno izvršeno.
'Potjeraj je...uništit će ti sve što si čitav život stvarao! Tko ju jebe....' .... bile su riječi koje sam čula.

I egzekutor je ispunio želju svoj vladarici.

I tako...sve do neke nove 'ideje'...kojom će htjeti realizirati davnu želju - 'ona ili ja'

A ja?
Toliko sam ponosna.... da kad i ako dođe do rata u kojem će njena boleština pobijediti, koknut ću se sama. Jer svoj vlastiti život..kontroliram samo ja.

Što se tiče opraštanja i razumijevanja....nemam kaj opraštat...nije se nikad ni pokajala. Razumijevanje? Imam ga - razumijem da je psiho...i razumijem da je on glup..umišljena veličina....ali to ni najmanje ne mijenja činjenicu da su KRIVI !!

i tak....život je lijep. Moj. Iznutra i izvana. I uvijek ću..u svakom pogledu biti 'ljepša'...na svim razinama od nje :))

Strašno je koliko roditelja svoju djecu zatiru, potpuno nesvjesni sebe, a onda i svih drugih.
Žao mi je što si to sve prolazila, ali zato si se izgradila u snažnu neovisnu ženu i fajtericu.
Griješe svi, i nisu nam svi izbori u životu bili najsretniji ili najpametniji, ali je važno da smo iz njih nešto naučili.

A što se tiče novog rata.. jedno od njih dvoje će s ovog svijeta otići prvi. A onda nek im pomogne bog, vrag ili netko treći kada ovaj drugi ostane sam.
Ne daj se :)

a ja mislio da je problem što mi stari nije želio srediti da idem u JNA u Pulu već me je lansirao u Štip

Pam , znam da možda nećeš razumjeti, ali moj savjet ti je...makni ovaj zapis. Bolan je. Tvoja bol. Tvoj vrisak. No, ovdje možda to ljudi neće doživjeti na taj način. Izbacila si to jer te guši. Moja želja je jednostavna...puno snageeeeeeeeeeeeeeee da nađeš mir u sebi za sebe. :) (sorry, imala potrebu ) :))

oj bakljo! ..ma to sam što sam. Ono što sam i bila....slobodna :))

heheh riki...ako si smatrao da ti je bio problem..onda je i bio :)) Imamo pravo vrednovati postupke naših bližnjih ako nam utječu na život :))

purpi.....ti si tako topla i draga žena i znaš da ja to znam :)) Uvjeravam te...nema ovdje boli više..nema ni vriskova. Čista realnost. Iza sebe i svojih djela stojim. I mogu potpuno čiste duše (kakvu oduvijek i imam) uprijeti prstom i reći - to ti ne valja :))

Jaka si ti zenica :)

Rekoh ti vec, zaboravi da su ti starci. Nisi ih birala.

Mijenjat ih nemres, nit se oni budu promijenili. Ak možeš, vrati istom mjerom na izazov. Jer, nikome ne moraš dokazivat da si bolja od njih...ti to znaš .

Vjerovat ću ti...ali, ja još uvijek osjećam tvoju bol. Još jednom, od srca...želim ti mir, to je najveće bogatstvo :) Šaljem ti 7 zrnaca mog mira da ti se nađe :))

Anči :)) ....a eto me..ahahha, još stojim :))) I više se ne pitam 'zašto'??... Ne zanima me. Promijenila sam se. Malo :))

Purpi..ma ljubi te tvoja Pam :))) Hvala ti. Potpuno si u pravu....mir u duši je najveće bogatsvo :)

I da, baklja ima praf..kad jedno od njih ostane samo, sjest će ti na kičmu igrajući na emocije tipa.. ja te volim ..

Odjebi..manipulacija..

Cmok

hahah....ane, tko zna što život nosi. Mrtvi se broje na kraju :))

Recimo u svrhu rasprave da stoji "krivi su", što to konkretno znači za vaš život ?
Ništa ... morate ga živjeti i dalje, bez obzira na to, krivi ili ne, pokajali se ili ne.
Tekst više djeluje kao jako obojana interpretacija nego preslika stvarnosti, što bi rekao nepristrani promatrač na situaciju ? (retoričko)

Pam, citajuc ovo, zgrozena sam, nemam rijeci, nemogu tko nesto uopce pojmit, jer tko bi trebao vise voljet dijete od majke, u kojoj je ono raslo...., ja sam voljena jedinica, kod nas je bilo "klanje" ko ce mi vise ugodit, mazit ,pazit......, stasala si u samosvjesnu zenu, njeznu majku, vjerujem u tvoj razum i cistocu duse, stogod te ceks, odradit ces ti srcano i mirne savjesti:))

ajme Pam... :(

netko prolazi cvjetnim livadama...netko trnovitim puteljcima....no,kakav god bio...i to je život...važno je ne dozvoliti da te slome...vjerovati u sebe i biti svoj...i još nešto,ne manje važno,kad te najviše boli...nositi osmjeh...

Meni ovo zvuci nevjerojatno.

Sorry.

Nekad ne kuzim otpor roditeljskoj "kontroli" koja se moze preimenovati u "odgoj".

A laicki srinkovski bih rekla da je issue u odnosu tebe i oca, majka je kolateralna "zrtva" (ako smijem napisati)

Anyhow, žao mi je.