LLAP

Sinoć sam pokušavala osjetiti te.
Prisjećala se, pokušavala dozvati emocije koje su me obuzimalemisleći o tebi i na tebe, dok sam te trebala....bila gladna, žedna ... tebe gladna i žedna.
Al nekak ... ne znam .... nije išlo.
Nisam te više tolko "puna", nisam ni onako mekana ni podatna, nema one strasne čežnje i onih treptaja, munja u želucu. Kad sklopim oke, ne osjećam više tako živo tvoje prste, mekoću usana ... toplinu kože.
Nisam više tako zaluđena, ili bolje rečeno, sad prevladava razum, a ne emocije.
I nije da mi fališ baš onak jako, jako ... do slatke boli.

Jbg, već te dugo nema. Kilometri, tisuće kilometara nas dijeli već evo skoro dvije godine, valjda je to tako, valjda se tak moralo odigrati. Moj optimizam i upornost i izdržljivost toliko puta si stavljao na kušnju, a sad .... sve sam sve više ravnodušna, sve mirnija i spokojnija vraćam se u stanje u kojem sam bila "bez tebe". Opet vladam sama sobom, opet sam sama sa sobom i baš se dobro osjećam.

Al znaš kaj je najzanimljivije?
To kaj imam filing da sad ja tebi falim više nego ti meni.

I vjerovao ili ne, ne veseli me to.
Zašto?
Zato jer bi tako sve one osjećaje i riječi i postupke, svojom zluradošću, da ju osjećam, poništila i obezvrijedila.

Vjerojatno si zadnji muškarac kojeg sam voljela, i baš mi je drago da si to bio baš ti, takav ..... i da sam te mogla voljeti onakvom ljubavlju, nesputanom, ludom, burnom ..... neopisivo žarko i slobodno.

Jednom sam napisala da si ti ljubav, muškarac mog života.
I mogli smo, zbilja jesmo .... samo da sam ...samo da si ..... ni udaljenost nas ne bi ....... ehhhhhhh

Voljela sam te jako jako,
Al sad ipak polako, pomalo blijediš........

am am

https://youtu.be/z8eRQxIeaRs

https://youtu.be/NGorjBVag0I

:*

i budeš ga negdje pospremila, s vremena na vrijeme ćeš očistiti prašinu s njega, prigrliti ga, sjetiti se puno toga i opet ga pospremiti, zašušljati... ;)

:)