Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Ne dodiruje me Mjesec, prozirna sam u opoziciji prema svom polaritetu koji se vrti oko mene, a ne vidi me. Tankom olovkom zapisujem svaki dah koji izlazi iz njegovih grudi, ali kome su dragi ovi zapisi? Samo meni. Iz te suše proizašla je romboidna silueta koja očima mačke pregledava svaki pedalj te ravnice na kojima je bilo dno postojanja i gdje je moj polaritet kružio oko mene poput ovog globusa što se tako neumorno vrti. U odsutnosti nečijih očiju još uvijek kradem neke tanke olovke i pokušavam zapisati svaki dah koji mu iz grudi izlazi, ali sve mi je dalje i dalje. Ne vide se konture, ne osjeća se lelujanje zavjese, ne pamti se glas, ne osjeća se izvor. Zašto? Polaritet je izgubio putanju, odlutala mu je staza u neke zelene morske trave iz kojih ne može naći put kući.. Dom je tamo gdje imam odsjaj tvog oka. Dom je tamo gdje se nalaziš ti ...kao moja suprotnost ...čineći to savršenstvo kruga.

Što će se izmijeniti? Ništa.
Ako vidiš ono što zaista vidiš.
Drugi će htjeti sve sto si odbacio,
udahnuti tvoj dio zraka, i zaspati.
Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos.

O jednoj ljubavi koja ima ime:
Otmjena s malo rime

Ah, noćas će Mjesec drugovati
s gospođicom Sjenkom
tajanstvenom nekom uobraženkom.
Ah, noćas je Mjesec uzbuđen,
čekajući šeće,
a onda odjednom
se naklanja galantno
i kaže šarmantno: - Dobro veče -
i još uz ljupku kretnju:
- Smijem li vas povesti u šetnju?
A ona samo francuski: - Merci. -
I preko krovova trideset i tri
šetaju, šetaju
a onda vrtom da nikog ne smetaju.
A pred jutro
Mjesec tužan i bez fraka
poklanja Sjenki nakit od zraka
a ona samo francuski: - Merci. -
stidljivo pobježe
i pod lišće se
skri.

[autor mi je nepoznat]

"Vandice...", ti meni uvijek tako šarmantno i lijepo komentiraš :) thanx :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr