za one od nikuda na putu za nigdje

Link
Link
Link


U bespućima ničega



U bespućma ničega

možda se nekada sretnemo i zajedno smijemo

ogorčeno ili ne tko to sada zna

Možda se ti nekada smiješ meni

Možda se ja nekada smijem tebi

i sve tako u krug

baš na isti način kao što se zemlja okreće

I dok smijeh dijelimo skupa i dok tišina ozdvanja

u hodnicima tajni

i ti,

i ja,

klackamo se na klackalici istoga vremena

I tko će ga znati

živimo li na našem

ili posve tuđem nebu..

I tko zna više da li je to ljubav

I tko zna da li je to igra

I tko zna da li je to sreća

ili samo običan

ples pod maskama u bespućima

ničega...




staklena



Link
Link