za one od nikuda na putu za nigdje

Link
Link
Link



noćni rastanak...




Otići ću noćas kad začujem zvono,


Pobjeći od sebe, nestati u tami…


Sat minute moje broji monotono,


Tjeskoba u duši samuje i čami…








Pomisao čudna, o odlasku noćnom,


Pod korake tihe prostire mi pute,


Zadrhtim od tinte u crnilu moćnom,


U kojem se stope nove zore slute…






Napustiću noćas prijatelje, znance,


Zaogrnut mrakom, lutanjem bez cilja,


Odbaciti snove, pokidati lance,


Izbrisati odjek imena od milja.







Nestati ću noćas k’o svjetlo u mraku,


Dok u lokvi mjesec lice si ogleda,


Kad se magla daha napinje u zraku,


Tek mi rosa krenu iz sjetna pogleda.



u ime rime


Link
Link
Link