Sjecanja na Tebe...

Kad budeš stara i seda, sanjiva kraj kamina,

Uzmi tu knjigu, i polako je čitaj draga,

Seti se kako si nekad bila nežna i blaga,

Sa očima koje gledaju iz dubokih tamnina;



Da, voleli su čari i dražest lepotice

Ko iskreno, ko lažno, i u velikom broju,

Al samo jedan je voleo skitničku dušu tvoju

I tugu sto ti ponekad zamrači lice;



I šapni, tada, oborivši glavu ka vatri,

Reci, pomalo tužno, kako se ljubav rasplinu

Kako zaminu za visoku planinu

I lice svoje među sazvežđa sakri.

When you are old and grey and full of sleep,
And nodding by the fire, take down this book,
And slowly read, and dream of the soft look
Your eyes had once, and of their shadows deep;

How many loved your moments of glad grace,
And loved your beauty with love false or true,
But one man loved the pilgrim soul in you,
And loved the sorrows of your changing face;

And bending down beside the glowing bars,
Murmur, a little sadly, how Love fled
And paced upon the mountains overhead
And hid his face amid a crowd of stars.

Prošli su dani i godine
Kako si mi rekla vodi me