Svitci s asfalta

The Hug, Nadia Rapti, akril na platnu

Razočaranje nije zbog ljubavi, već neispunjenih očekivanja.
Ljubav je osjećaj, samo moj i mojeg bića. Da li ću ljubav pustiti u sebe i svoj život, stvar je izbora. JA sam subjekt, druga osoba je objekt moje ljubavi. Mogu voljeti nekoga i kada nije kraj mene, kada nije u mojem životu, pa i kada više nije među živima. Sretna ću biti samo ako nemam očekivanja, uvjeta i uloga. Onog trena kad postavim okvir, počinje pad.
Leptirići, uzleti, euforije su zaljubljenost, gorivo koja nam daje forcu. Ljubav je sirova, prirodna, nepatvorena - ljubav je prihvaćanje.
„Od ljubavi se ne živi“. , „Sve je to lijepo, ali kad krene svakodnevica.“… i slične izjave nisu argument protiv ljubavi. Mogu živjeti svakodnevni živo i voljeti.
Vidim ovdje dosta podsmjeha i gledanja s visoka na one koji žele ljubav i vjeruju u ljubav. Zašto je tome tako? Zašto odustati? Zašto ne osjećati ljubav? Zašto ju ne dati i primiti? Pa čak i ako odlučite biti sami. Možete voljeti sebe i istovremeno voljeti i druge ljude.
Ljubav je i ovdje i bilo gdje drugdje, samo trebao gledati.
I još nešto – ako želim da me netko voli takvu kakva jesam, i kad loše izgledam i starim, i kad sam bolesna, to što sam prgava u PMS-u, kada posrnem, kada sam u dugovima, kada sam nepodnošljiva sama sebi, sa svim mojim manama, prošlošću, bivšim partnerima…. Pa onda i ja moram sići s trona i prihvatiti partnera na isti način.
Svatko za sebe zna najbolje, ali zašto ne otvoriti srce…

Zasto ne otvoriti srce?
Nema odgovora, ili volis ili ne.

Naravno, a voliš kada si dopustiš :)

afirmativno, u svakom slučaju
pozitivno, dakle :)

mene jedino zbunjuje..
kako čovjek sebe uspije dovesti do toga
da želi da ne želi

https://youtu.be/wQruxjlJSNs

Ne znam, perce, ali pretpostavljam da svatko ima svoju priču. I neko svoje vrijeme, faze života. Ne treba suditi

ni na kraj pameti mi nije suditi
samo bi da razumijem

:) ljudska je priroda podosta nerazumljiva.

ne bih želio da se to i meni desi
strašno je to

zato bi volio razumjeti,
meni je to nepojmljivo

BB, dobro ti je ovo, mogu sve potpisati - projekcije osobnih potreba i u ljubavi

Jutro :)

BB, dobar ti opažaj...doista, dođoh ovdje zbog i za ljubav! onu u sebi, tražeći je i u drugima. i nađoh. istina, što nađoh ne tražih, što tražih ne nađoh...no bilo bi dobro kad bi svatko zavirio u sebe i potražio...sebe. voljela sam, volim...a nadam se i da ću voljeti, ako nikog a ono i dalje sebe? zato mi je smišno što se ljudi skrivaju (kako kažeš), negiraju ljubav i misle ako to čine da ih neće opet povrijedit. no, ne možeš se izložit ljubavi ako se ne izložiš i eventualnoj pogibelji od nje? to je ko trn i ruža...tako i ljubav ide uz bol. no, želim ljubav a otrpjet ću zbog nje i bol. nažalost, čovjek je satkan tako da uvijek ima očekivanja...ako ništa, da bude živ! da je barem ovakvih zapisa ovdje više?

Baš za početak nove :-)).
Ili stihovima Vesne Parun:
A dala sam ti srce k'o pticu, ne misleći ništa, začuđena :-)).

Iz koje ste vi price ljudi?
Iskrica nije bajka niti mjesto za ljubav.
Ne bih vam htjela pokvariti dozivljaj, sami cete sa sobom kasnije :))
Analizirati o ljubavi .

Oj bakljo...:)) Sve dok se trži..ne pričamo o ljubavi :))

Meija, dobar ti dan :)

Mai_sarai, a da to je život, red dobroga, red lošega. Ali dok traje, nema posustajanja :)

ZlicaOdOpaka , odlično se uklopio citat :)

cyberlady, iz svoje smo priče, jednako kao što si ti iz svoje. Možeš nositi svoja razočaranja i ogorčenja kao medalje, a možeš ih pospremiti u ladicu i dozvoliti da drugi ljudi imaju drugačje doživljaje i iskustva. Čudi me takav cinizam od nekoga iz drugih sfera. Ta barem ti onda trebala znati da je ljubav stvaralačka energija.

Pamelka, bok! :) Trži se na veliko na žalost... i to često za bagatelu :)

yess bb
samo kad voliš...onda nisi sam subjekt tvoje ljubavi nego netko drugi..
nema objekta ,ali centar je netko drugi...

Bakljo, ja sam cinik? :))

Daj me ne nasmijavaj, ti samo ne podnosis moja zapazanja, i vjerojatno se necemo nikada razumjerti.
Zapravo me jako podsjecas na nekog, no ne bitno, ako i jesam razocarana, to su moji propusti jer sam vjerovala
da su ljudi sposobni otvoriti se.ALI NISU.Oprezni su, meni se cini da ti ne znas u kojem svijetu zivis.
Ili se sprdas sa ovim ljudima ovdje.
Imas dar pisanja, ali poklanjas li se ili otvaras, ili si razocarana. to ti mene uopce ne zanima.
Ne osjecam te bas kao nekog pozitivnog, pa otud i moj komentar kod tebe.
Ali ne brini, necu ti vise dolaziti.

cyberlady, obraćaš se s visoka ljudima i onda govoriš da se ja rugam. Ne znam u kojem svijetu živim? A što ti o meni znaš?
U redu je da te ne zanima o meni. NIje ni bitno. Kako me doživljaš, pozitivno ili ne, to je isto tvoje pravo.
Vjerojatno se nećemo razumijeti, ali ni ne možemo se sa svima razumijeti.
Možeš dolaziti i ne moraš. Tvoj izbor.
U svakom slučaju, hvala za posjet. Pozdrav!

Opet ona o kompleksima :)
Daj se uzvisi vise, nisi mala, a ja ne unizujem nikoga, vec pricam realno i logicno.

pozdrav!

Dobro si to napisala, al' treba sići s trona... Na žalost, nismo uvijek spremni na to. Ne treba osuđivati ljude koji se tako osjećaju. Ali, ako baš morate, onda evo, osudite me :-)
Priznajem, na tronu sam. Nisam spremna voljeti nekoga tko je nepodnošljiv, mrzak sam sebi, ne mogu da ne vidim nečije fizičke mane, prazan novčanik i oči uprte u mene očekujući da opet platim večeru, samoživost ili sitne laži. Sve ja to imam, ali sada sam na tronu i samo želim razmišljati o super verziji mene i živjeti u svojoj super bajci. Znam da to neće trajati vječno. Život nas skine s trona. Ali eto, dok smo gore, nije loše ugađati sebi, osluškivati svoje želje, postaviti si ciljeve, veseliti se napretku. Pa to tako rijetko radimo! A ljubav? Uopće se ne brinem za to. Doći će. Uvijek je dolazila.