*Babinjak*

...
kad sam bila mlađa...nisam baš bila svjesna toga, ali sam poslije shvatila da sam živjela po principu 'imati'. Imati lijepu kosu, imati dobru liniju...imati lijepi dom, imati dobar auto, imati dobrog dečka...imati dobar posao, imati dobru plaću...imati vremena za hobije..imati pametnu djecu...imati...bla...

I tada sam zaista mislila da se ljubav može imati...ili u svojoj protuteži - nemati.

Naravno...što bih više ostvarivala 'imanje'...to bih se osjećala uspješnijom, to bi meni samoj život imao smisla...a time bih imala još više ambicija za dostizanje novih ciljeva..'imanja'.

Sam život...odnosno ono što proizlazi iz življenja..je fantastično...jer življenje je jedno divno učenje. Ako to želiš. Ako ne...stagniraš...i sve manje 'imaš'..svega onog nabrojanog. Čovjek je biće stvaranja navika i biće koje razvija šprance ponavljanja (ovisnosti, običaji..(OKP)hahha...etc)

Tako sam i ja navikla živjeti po špranci 'imanja'...toliko utabano da sam čitav svoj identitet poistovjetila sa svojim 'imanjem'.
A kako 'imanje' ima svoje uvjete, naravno da ponekad ..zbog raznih okolnosti...možeš i ostati bez tih 'imanja. I kaj ti se dogodi s identitetom? Nema ni njega više?

Ma dobro....o'šla ja u litanije.

Ipak...opali te dobrodošla spoznaja da postoji puno ležernija opcija..u kojoj se fakat ugodnije živi.

Biti.

Kad si dozvoliš biti...onda možeš biti i mlad i star...i bogat i siromašan...i suprug/a i solo...i zaposlen/a i nezaposlen/a...etc.
Jer kad JESI...onda nije bitno da li imaš/nemaš auto...jer znaš da si vozač/ica...imaš li ili nemaš djecu po šabloni jer znaš da si roditelj....imaš ili nemaš vitku liniju...jer znaš da svejedno postojiš....imaš li ili nemaš dečka/curu...jer znaš da si ionako već ostvaren kao biće..koje živi.

Eh..sad...što ljubav ima s tim?
Ljubav je zaista nešto osobno. Dolazi iz nas. Introvertirano je. (dakle stečeno na vlastitim spoznajama) I ono što je najbolje od ljubavi...je upravo njena lakoća slobodnog postojanja. Ona nema uvjete..razloge..niti je itko na svijetu može osporiti, zaključati...oteti...ubiti...

I što god napisali o ljubavi...ona to opet nekako NIJE. Jer ljubav ne ide u riječi..okvire...i pjesme..djela...etc. Sve to...samo je ekspresija nekih tuđih, naših...interpretacija subjektivnog doživljaja ljubavi.

Kada bi navela primjer razlike između ljubavi i zaljubljenosti....u mom slučaju...zaljubljenost se uvijek rodi zbog načina na koji se netko ponaša prema meni...zbog nekog razloga koji se može opisati (lijep mi je, pametan mi je, pristojan mi je, častan mi je..bla..)...no, ako još malo razmislimo..to sve spada u uvjete. Ta osoba to nešto ima...a ja to isto želim imati/dobiti s njom.
I onda mi to razmjenjujemo i 'koristimo'...zbog osjećaja ugode. I tada mislimo da 'imamo' ljubav.

No...rekoh...'imanje' je teško održavati...a i zbog one crte navikavanja...nemreš se iznova zanositi jednim te istim 'razlozima' svoje zaljubljenosti....pa ti prirodno osjećaj ugode zamjenjuju neke nove ambicije...i naravno...uvijek želiš više, bolje, originalnije..zanimljivije..svježe..bla (svako prema svojim afinitetima)...

Pa se to sve 'uvjetovano' razvodni i raspadne....pa dođeš na iskricu (ili posvuda) tražeći da ti netko drugi..netko novi...donese, pokloni...novi razlog, novi uvjet...zbog kojeg misliš da ćeš se opet osjećati onako ugodno.
I sve dok tako živimo....mi zapravo ganjamo neke šutove ugode..poput narkomana...sve dok ne postanemo imuni...i sve dok nam ne postane potrebno sve više i više...za sve manje i manje zadovoljstva.

No..kad poželimo samo i jednostavno BITI...onda naučimo osjećati i živjeti ljubav. A ljubav onda zamjenjuje onaj umjetni dop kratkotrajnih ugoda...i doslovno nam, bez roka trajanja i uvjeta, razloga...daje trajno zadovoljstvo. Kao nešto..što smo zauvijek instalirali u sebe.

I da me pitate zašto neke ljude volim...ja nemam odgvor na to pitanje. Volim ih..kao što volim sebe...i ne znam pronaći razloge ili opravdanja za to!

Da li ljude koje volim nužno i 'imam' u svom životu, razmijenjujem li ugodu s njima? Ne nužno. Nekad ne uopće. A i dalje ih volim.
Što me podsjetilo na Kralja :)
Razlog....zbog kojeg ne razmjenjujemo ugodu se može nabrojati, ispisati riječima..objasniti 'činjenicama'...i opravdati nedostatkom onog 'uvjeta' za zaljubljenost....baš kao što bih zbog svega toga mogla osjećati nezadovoljstvo. Ali kad osjećaš ljubav....ona te štiti od nezadovoljstva.
Nezadovoljstvo osjećaš onda kad si sebičan...kad želiš IMATI 'razlog' za ugodu.

heh...a kad sam ga već spomenula....
ovaj link me neopisivo raduje...veseli i stvara 'ugodu' ... potpuno subjektivnu :)


Link

heh..navike. Iz navike sam tu....a bome iz navike ..ovdje imamo vječite šprance tema. Pa se tako redaju 'subjektivne' ekspresije ljubavi...seksa...međuljudskih odnosa...tuđih/naših priča...politike, tračeva...međusobnog 'klanja'...seciranja...pjesama, linkovlja i fotografija...svjetskoh katastrofa, selfija i koječega. Pa u krug. :)

Moj 'razlog' za ugodu ove navike je ..filozofija. Volim (ljubav) mislioce. Intelektualce tipa 'staklene perle' ili općenito Fromma, ne doživljavam ugodno. Možda zbog toga što me nikad ni jedan nije uvjerio da je čitanjem proze, stihova i romana...te kvazi razumijevanjem Picassa ili Courbeta...zacementirao sebi elitni vrh društva. Ali zato pismeni (puno pismeniji od mene) filozofi...koji promišljaju i bave se idejama..teorijama..pa i pragmom...meni su 'ugodni dop' po koji dolazim. A ima ih. :)

E da...i nadam se da niste zapali u postblagdansku depru! ..

a glavna fora je..kaj isto tak..postoje ljudi koji vas/nas vole....a mi im ne pružamo baš nikakvu ugodu :)) Sve je to jin-jan :) Balans. :)

lju+biti.. :))
lijepo sročeno, naravno (pamelizam? .. postoji li takav termin, da.).

ček..još nešt'...mislim da ljubav nema svoju opoziciju. Mržnja ili hejtanje..je opozicija zaljubljenosti. Jednako strastven osjećaj nastao pod uvjetima, kao i zaljubljenost.

hahaha bravo hush! ... dumanje je super! Uvijek možeš doći do ovako nadahnutih spoznaja i otkrića...poput pamelizma! :PPPP

.. zamisli, da je pam tv spikerica, pada asteroid.. štogod, bilo bi baš lijepo slušati. :))
krasnu dikciju uokvirenu usnama, krasne misli koje izviru ispod plave kose..
-pam, daj da te balzamiramo? Nekak šteta da to ljudi ne dožive za koji milenij..

(za razliku od onih drugih, tema, ... čije ime-nick se ne usudim ni natuknut ...) :))))
:-P

moje vrijeme (tj. pamelizma) tek dolazi....nakon moje smrti :)) hahahaha

poslije će svi imati koristi...! A bit će i onih koji će govoriti -ja sam pio kavu s njom...ja sam joj pisal na pvt..meni je odgovorila na poruku...i tak. I bit će slavni zbog toga. Pa će više ševit ..zbog popularnosti :) ahahahahhaha

to more bit' da bidne, al' ne mora da znači,.ppp

odoh još malo razmišljat...pa BITI domaćica :)) cmok

hahha ziks :)) Baš tako. Treba još bar 3425367482726 bloga o tome...da se zaključi kako je ili ima biti :)

Ja čekao Novu,s njom,.ha:))di ste sad?

Pazi ti nju "pamelizmi" ni manje ni više! :)))))

Slažem se s ovim imati -biti. A pretpostavljam da je to dio sazrijevanja. Moraš proći neke situacije, par puta tresnuti o pod i razmisliti o svemu. Promjena paradigme donosi veliko olakšanje, makar i taj proces zna biti bolan .

Uživaj u bivanju, ja cu sad malo bivati na snijegu prije nego se otopi :)