Životinjsko carstvo

D'jutar :)

Jutreko, Ane! Poznat ti ovakav prizor, ne? :-D

Moja mica je postala krezubica ilitiga škrbamaca: ispao joj je jedan donji očnjak! Kad me prije 6 mjeseci ugrizla onak da sam završila na hitnoj, bome je imala sva 4!

Sad je opet u ofenzivi zauzimanja svih "Duškinih mjesta": ne zna ni sama jel bi na klupicu u hodniku, drito ondje gdje Duški stavljam ormicu, na ručnik kojim joj brišem cape, ili bi na kuhinjsku stolicu, na koju je Dušku izgnala kad je definitivno prisvojila fotelju, ili u kupaonici na vešmašinu, gdje je također Duškin ručnik i gdje Duška voli pratiti moje pripreme za izlazak... Naravno, i tabure-kućica je sve češće njen, a sve to, valjda, iz osvete jer zatvaram boravak kad mačketina nije pod nadzorom.

(Za neupućene: mačketina ima 2 velike i skupe grebalice, jedna je s kućicom, zasebnu kućicu, veću i ljepšu od taburea-kućice, s pravim ovčjim krznom za izležavanje na "terasi" i toplom dekicom unutra.)

Jako poznato :)) Zapraf bi se čudila da je obrnuto :))

Moja Sara ima cijelu kuću, pa se tak i svi ostali moraju ponašati :))

Rat izbije samo oko mog kreveta i onda moram uredovat, u ostalim slučajevima moje opake psine su priznale caricu :))

Heh, moja Duška baš ne poznaje granice i ograničenja, zato je mačketina i muštra: što se Duške tiče, mogu one skupa! Ali što se Kafke tiče, jock, ili je njeno, ili neće biti ničije!

Medo je osim prednjaka zgubil i kutnjake :( samo još očnjake nosi.. al to uopće ne smeta za naslakivanje po Boi, koja je , eto opet, u estrusu :/
Za klipu nema njuh, moram mu zdjelicu pod nos stavljat, ali picu nepogrešivo nanjusi..

Krevet, to sveto mjesto, da... U njemu Kafka provede dobar dio dana kad nema nikoga, ali kad se ja uvalim, onda je Duškin i moj. Dođe ova tu i tamo, samo zato da me lupi ili ugrize za nogu.

:))
Mačja posla :)))

Tvoj Medo je isti moj stari šaponja: jedva je hodao, ali bi ipak krenuo za nekom mlađahnom ako bi ga zapahnula "parfemom"! :-DDD

a tu siiii, vegaaa:D pozdrav:D nije bilo par dana tvojeg "jutrekaaa", malo sam se zabrinuo...

pozdrav, Ane:)