Zaljubljena u život

ogledam se u kaplji kiše koja lagano klizi niz moj prozor
s pogledom na more
i vidim suzu kako se blago spušta niz tvoje lice
stapajući se sa zvijezdama koje s neba skidam
i slažem tvoje ime
koje me podsjeća na daleku obalu
duboku čežnju života za životom

postoji li kraj
početak
ili je to samo privid neprestanog tijeka ljubavi kroz naša tijela
kroz pješčane hramove koji se neprestano rasipaju
i iznova grade
stalna izmjena dana i noći
svjetlosti i tame
rijeka bez povratka
koja živi kroz mene ljepotom prohujalih dana
tražim putove na kojima su ostali tragovi naših zajedničkih koraka
lutam oceanom ljubavi skupljajući krhotine razbijenih školjki
školjki bez bisera
koje smo izgubili putem
tražeći Istinu
koračajući prema vječnosti
dok se prostor u kojem smo se voljeli zgušnjavao u entropiju postojanja
u vrtu naše su rožice cvjetale punim životom
a ispucalom zemljom širile se rasute boli i tragovi
koji nas više nikuda nisu mogli odvesti

pitam se odakle uistinu dolazi ljepota
iz srebra tvojih uvojaka
iz oblina mojih bedara
iz ludila prohujalih dana
kada smo bili u vrtu ruža, u beskrajnom ponoru, u osmjehu
iz tvojih riječi – volim te –
iz moje nepromišljene i nepopravljive šlampavosti …..
vrištanja
iz suze koja se spušta niz moje tvoje lice
i pretvara se u ovaj kišni jesenji dan
u kojem dopuštam tuzi da raste i
pretoči se u još jedan ljubavni san

d.r., autorsko djelo