dodiri tišine
osjećam tvoju prisutnost
obješenu o treperave ovjese zvijezda
razasutih ljubičastim baršunom neba
preplavljuješ me purpurom sutona
pretvarajući me u fontanu vječnoga života
iz koje istječe Ljubav i širi se dolinom trenutka
volim te dodire tišine bezvremenog lutanja
miris poljubaca
šapat vjetra u mojoj kosi
utapam se u tvom pogledu
udišem Ljubav
i slavim radost vječnog postojanja
licem neba kotrljaju se suze odnoseći
s usana riječi
zjenica slike
osmjehe ptica
čudesna je ova sonata svjetlosti snova
što u riznici svepamćenja grli me imenom tvojim
sjećajući me davno proživljenih života
i dok rijeka vremena pored mene neumoljivo teće
a anđeli plešu svoj božanski ples
kaplje neba slijevaju se niz plamene jezike
svetog ognja u središtu
iz kojeg izlazi plamena ptica
ogrnuta neugasivim plamenom sunca
pružam ruke i dodirujem uskrslu pticu
gledam nebo kako laganim povjetarcem
održava plamen života
iskru na ognjištu Ljubavi.
i slavim ponovno rođenje na vratima vremena
d.r., autorsko djelo
13.01.2017. u 7:38 | Editirano: 11.05.2019. u 21:18 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara