Životinjsko carstvo

jutreko:)
siroče ćoravo...sigurno se pita: jooooj, zar opet?...pitam se kak to da sam ja tu,a on tam...zakaj ja nisam tam a on tu...hm
moram si nabavit neku ptičicu pa bum spikal s njom o neprebolnim pitanjima....Koju pticu preporučaš, vega? ti imaš papagaja, koliko se sjećam..Govori ili čkomi?

Bok, ete! Eh, moje priče o ptičicama... Ajd, bum ih ispričala, ali prvo preporuka: ako tražiš pticu za razgovor, onda afrička siva papiga ilitiga po naški i fonetski - žako. To ti ima inteligenciju 6-godišnjeg djeteta, a jedini razlog zašto ga ja nemam, iako me jedan jako zavodio da si ga zemem je taj što žive 80+ godina; a sam već imala preko 40 kad smo se upoznali. I nije sad meni bio bed to kaj bu me nadživel, nego kome da ga povjerim...?

A sad moje ptice: ovak, ja ti već 19 godina imam papige iz pukog praznovjernog štosa - onog dana kad smo pokopali mojeg oca, koji je oduvijek želio papagaja da ga nauči prostačiti, u sobu mi je uletio jedan mali tigrić. I niš, rekoh ja "reinkarnirao se stari" pa sam ga zadržala, a kak je bio veliki masturbator (jednom nogicom primi špigl, guguće krasnoj ptičici, a drugom nogom se drži za štangu i praši po njoj dupetom i repom), kupila sam mu i ženu. Tu prvu je nadživio, a onda je i drugu dobio, eeee, ta je nadživjela njega, a kad je uginula, nekoliko mjeseci nisam imala tičica.

Ali, onda jednog dana svratim u pet shop i ugledam dvije Fischerice (to su malo veće afričke papigice) kak sjede u hranilici, okružene zbunjenim jatom, i cmaču se iz repnih žila! Pomislih, ajme, sad bu neka budala razdvojila ovo dvoje, pa sam ih kupila, i njih, i puno veću krletku, a to me sve skup toliko koštalo da sam otplaćivala godinu dana... Moja Čili je sad već 2,5 godine udovica i neće drugoga - nudila sam joj špigl - jock, umjetnu ptičicu - ubila je odma... Tak da je sad solo.

Niti jedna od mojih ptica nije naučila govoriti (Fischerice navodno ni nemaju tu sposobnost, ali se jako ugodno glasaju), vjerojatno zato jer sam ih imala u paru, a onda one ne šljive dvonošce i njihove bedastoće.

Nego, kad sam već korisna, da ne budem samo eteu... Evo nekoliko korisnih naputaka koje sam naučila na internetu:

Kad treba istući šnicle, stavite ih u vrećicu za zamrzavanje i batinajte preko nje - daska ostaje čista, bat također! Fenomenalno, zar ne? :-D

Ako vam škodi luk, a ide u jelo, pače, bez njega nije baš naj-naj, dva korisna naputka:

1. Dok dinstate lukac, pospite ga prstohvatom sode bikarbone - fakat vam neće naškoditi!
2. Zamijenite luk (ili polovicu količine luka) porilukom - isto vam neće škoditi, a pride je odličan za probavu; meni i ukusniji, ja uvijek radim 50-50.

Ovo nije s interneta, ali nek sad bude na internetu: vrući bijeli ocat čisti kamenac u roku odmah! Sad npr. njime čistim kadu (umjesto solnom kiselinom, staru, gusnatu kadu koja je vječno izgledala zmazano, čak i netom izribana Domestosom s izbjeljivačem iz Austrije, dakle, ne drekom za nas - istočno tržište) i skidam onaj curak kamenca iz WC školjke, a pride očistim i sve posude za životinjce.

Ako motate cigarete na roller, upogonite i kažiprste (dakle, palci sprijeda, kažiprsti straga) i cigarete ispadaju puno urednije.

(Ovo isto nije s interneta, nego moje osobno otkriće): odmah do ulaza u stan stavite tepih(ić) koji ste kanili otpisati - zmazani potplati će se očistiti dok progacate (vi i/ili ukućani i gosti) dok stignu do sobe, a tragovi se dugoooo, dugoooo ne vide. Da, i ormarić ili policu za cipele treba smjestiti tik do ulaza.

Još glede tepiha (sve osobna otkrića): oni sa sitnim i gustim uzorkom su pogodniji za vlasnike životinja i/ili one koji ne zaugaju svaki čas; tepisi od špage se daju prati i dugo traju; dlake s tepiha je najlakše ukloniti onom spužvom na štapu (ja imam Brisko, ali ima i drugih), puno lakše nego npr. gumenim partvišem, što su meni preporučivali. Pride malo opereš tepih pa izgleda super.

Još o tepisima (ja volim tepihe, hebga, pa zato se i bavim njima): svijetli tepih nije ništa osjetljiviji na zmazanoću od tamnoga. Svijetli će postupno potamniti, isto kao što će tamni postupno posvijetliti od prljavštine. Dakle, tepihe valja održavati i ne treba ići protiv svojeg ukusa zato jer mislimo da će neki biti izdržljiviji. Neće. Ista stvar.

Kaj još...? Aha! Investirajte u veeeliiiikuuuu dasku za rezanje. Ja sam u Nami, ne baš jeftino, kupila jednu koja se prodaje pod dasku za razvlačenje tijesta, ali zapravo je savršena, čak ima i onaj preklopni dio koji se dobro zakvači za radnu plohu tak da ne mrda dok radim po njoj. I gledajte da bude od kvalitetnog materijala (moja je od bambusa) - em lijepo izgleda, em napokon moš sve narezati kak treba, sitno ili krupno, bez skupljanja po podu i posvuda okolo.

Ako u neki recept ide puno začina i kerefeka (za koje niste ni čuli) plus vino, recept ne valja. Dobri recepti su jednostavni i dopuštaju okusima da dođu do izražaja, a ne da se sve zmiksa u neprepoznatljivi bljak. I da, uvijek koristite DOBRO vino, ali samo ako baš zbilja pridonosi okusu (što je puno rjeđe nego u većini online recepata). Pride, nekoliko kapi octa ili limuna postižu isti efekt kao vino, pa bolje to nego kiseliš.

Za uštedu energije (struje i osobne): pometanje je podjednako učinkovito kao usisavanje, a brže je i lakše. Radije pometem svaki dan nego da 1-2x tjedno vučem zauger za sobom. Tepihe, međutim, osobito one deblje, dublje treba pozaugati, ali nije potrebno izvoditi martirij oko toga: ja imam 3 životinjke i alterniram 1 tjedan čišćenje Briskom, 1 tjedan zauganje. Svi živi i zdravi, a izgleda sasvim uredno.

Također za uštedu energije: dobar dio jela iz pećnice se može (osobito manje količine) prirediti i NA štednjaku, pod uvjetom da imate kvalitetno suđe (debelo dno je imperativ). Ja npr. svake nedjelje volim imati pečenje, pa u wok ili zepter stavim sve što bih i u pećnicu (pazim da ispod mesa bude nešto, luk, krumpir i sl. da ne zagori) i fino na niskoj temperaturi pustim nek krčka sat-dva-tri, ovisno o jelu, vrsti mesa i količini. I da, uvijek ubacim malo jabuke! Meni to daje baš ono njam okus, ali to je stvar osobne preferencije.

Također osobni ukus: uz zelje mi bolje paše svinjska mast nego bilo koja druga vrst masnoće.

Uz piletinu i teletinu mješavina maslinjaka i maslaca.

Ček, sad sam se još nečeg sjetila - pohanje! Nisam ljubiteljica pohanog, osobito u gostima, jer je nerijetko prepuno ulja, a puno ulja treba i da se spoha čestito. No, svejedno, i ja povremeno poham i ovo fakat šljaka: u smjesu za pohanje ubaciti malo žestice - najbolja je vodka, jer nema jak miris/okus, ali može i bilo što drugo. Puno manje će se nacicati ulja, ziher.

(Ja kupim onu malu flašicu vodke za kronose, ono kaj prodaju na blagajnama, i to mi traje cijelu godinu.)

Sad opet malo o životinjcima: kad vodite peseke van, namažite im jastučiće na šapama vazelinom. U DM-u košta 10 kn (9,99 ili tak nekaj), a ta jedna kutijica meni traje 2 sezone, a pride vazelinom premazujem i cipele. Zašto vazelin? Jer je gust i dobro impregnira, kako šape, tako i obuću.

(Pseće šape treba zaštititi prvenstveno od soli, ali nisu one imune ni na hladnoću i oštar led.)