Ručkić krčkić

*Uslikao Mohammad Rohem

VoIP je kratica za "voice over IP", tj. internetsku telefoniju, u kojoj se naš analogni glas digitalizira, komprimira i šalje bespućima interneta da bi se potom dekodirao tak da ga primatelj poziva može čuti. Budući da je internet prilično divlje i nepredvidljivo mjesto, naša glasovna poruka se pakira u supermale podatkovne paketiće od samo 30 milisekundi - jer, ako neka od njih strada i izgubi se, tak mali gubitak nitko ni ne primijeti.

I to vam radi naša Boža (aha, sad čitate!!!): pakira svoj život u supermale paketiće, od kojih svaki može izgubiti bez neke velike štete. Kod nje je sve banalno, trivijalno, nevažno, nebitno, usputno i izlječivo uz malo seksa. Tako bar sinoć reče, a ja sad jako pazim da u ovaj zapis NE uvrstim nešto što ne bih mogla znati isključivo iz njenih zapisa pa se zato držim ovog friškog.

OK, mrvljenje života u beznačajnost... Ja sama tvrdim da ljudski, pojedinčani život i nema nekog većeg smisla na evolucijskoj razini, ali ipak, nama je taj pojedinačni - naš! - život jedini, i jedino smisleno što ćemo ikada proživjeti. Ako ga smrvim u trivijalnost, hoću li ga ikada moći dekodirati u išta smisleno? Ili važno? Smisleno i pride važno?

Očigledno, ja mislim drugačije, ja sam svoj život istranširala do zadnje koščice i rekreirala u smislene cjeline svojih priča, romana, pjesama i ovdašnjih zapisa; i sasvim osobnih, intimnih stavova; a posljedično i postupaka. I znate kaj? Sad prvi put mogu reći da sam sretna: ne stalno, ne bez nezadovoljstava, ne bez strahova, ne bez dvojbi, u stvari, uopće ne drugačije nego onda kad bih na iskreno pitanje "Kako si?" najiskrenije morala odgovoriti "Loše; nesretna sam!".

I mislim da je to stoga što sam svakoj sitnici, svakom paketiću od 30 milisekundi, dopustila MOGUĆNOST da bude važan: nisu svi bili. Ali, kad se pobrineš da stigne svaki od njih, tek onda dobiješ cijelu poruku; a kad ne mariš ni za jednoga, ne mariš ni za poruku. Koja si TI SAMA. Nevažna, dakle. Trivijalna. Banalna.

Malo dijete manjega boga.

Zahaklana za Iskricu, za njen blog, da budem precizna, gdje svi mogu biti onoliko mali (trivijalni, banalni, nevažni) koliko ti paše. I gdje nema poruka; gdje nisu važne. Nego trkeljanje; POKUŠAJI komunikacije; PATVORINE komunikacije.

U filmu "Djeca manjeg boga" na jezivo sladunjav, ali ne kompletno glup način, razmatra se upravo medij komunikacije: jesu li gluhi ljudi "oštećeni" zato jer ne komuniciraju poput većine? Ili je većina "oštećena" zato jer ne kuži kako komuniciraju oni izvan mainstreama? Je li dovoljno pokušavati komunicirati, ili bi se komunikacija uistinu trebala i dogoditi da naši susreti budu smisleni?

Ja mislim da se komunikacija treba dogoditi da bi susreti bili smisleni. Ako je nema, onda su besmisleni. I treba ići dalje. Jer svaka milisekunda našeg života NOSI ZNAČAJ; i ne da se nadoknaditi. Čak i kad netko misli da nas shvaća i bez 30-ak njih.

truth :)

Ola :) Nije li to, u psihološkom smislu, jedan od načina obrane? ... A opet, što ako je osoba i nakon mučnih promišljanja zapravo sama izabrala taj alat kao opciju, koja joj najviše koristi?

Psihološke obrane:
''najprimitivnije (psihotične obrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine.
narcističke obrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje),
nezrele obrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija),
zrele ili zdrave obrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),
neurotske (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, izolacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija).''

S druge strane...u nekim trenutcima...divimo se nečijoj lakoći racionaliziranja pa i banaliziranja u komunikaciji , jer imamo osjećaj da drži konce. Drži li? ..:)

Kao kad vidimo kako boža drila koku a da ova ni ne kuži. Točnije, pritom joj jede iz ruke a nama zabavno. Ok, ponekad tužno. No...opet, drila li ju zaista...ili samo vježba svoje alate za ono što joj je važnije. Od koke...recimo :)

Al' subjektivno....empatijski više 'suosjećam' s božom nego kokom. Jer mislim da je boža na ljestvici inteligencije puno aktivnija i sposobnija pomagati sama sebi uslijed težeg pritiska ili stresa....dok je koka konstantno u raspadnom stanju zaključana taštinom i nezrelim težnjama kontroli. Bez imalo empatije. Drugim riječima, boža sigurno bolje kuži koku, nego što koka kuži ikoga, pa i samu sebe :)

Al' jbg...nije da tračam....tj. preuzimam odgovornost za reakcije :D .... I, naravno...nije mi uopće teško razumjeti tebe ili slične tebi, koji su smisao paketića jednostavno spoznale i iznjele na površinu. :)

:)

Mašile fudbal.

hahha :)) kad nema mai...teško je nosit plašt :))

Al nema veze.
Smeta mi samo ovo o Koke. Ona mi je draga.

A vaš savez trenutno bismo mogli nazvati "antiroditeljska unija"
:)

Ok, koka ti draga :)

:)
Odrastite.

Uostalom, tako komotno protiv staraca se može samo ako su nas posvojili.
Htjeli mi to ili ne, imamo ih u kodu.

hahahhaha ... bravo! :))

A ja? Ja toliko osjecam ljude (cak i ovdje) da sam ovdje nerijetko majka.
Što se osjeti..ali je u ljudskim glavama nelogično da je netko mladji majka nekom starijem:)

I nije mi tesko. Ni tlaka. Ni nista.
:)
Svaka od vas je barem jednom ovdje bila moja kćer.

:-*

Tak se svi ponekad osjećamo tu :)

Kao vaše majke! ... Dobro, ja ne. Ne da mi vas se odgajat....altruistično vas smatram sebi ravnima :)

I nema veze kaj ponekad niste....(ili često)....jer se ipak koliko toliko dobro podnosimo :)

Dobro zapaženo da dotična nema baš komunikacijskih vještina, sviđa mi se izraz patvorine.
Komunikacija, kao i sukob zahtijevaju angažman više strana ... da dotična nije baš na "ti" sa percepcijom sebe i ostalih bilo je vidljivo tijekom mojeg davnog slanja sms-a (oprostite na vraćanju u povijest.
Ja, ako imam problem s osobom, rješavam i pokušavam iskomunicirati direktno, bez posrednika i gluhih telefona i s tim se ponosim, ništa u rukavicama, niti noževi u leđa.
Sukoba se ne treba bojati, ako postoji konflikt i želja za rješenjem.
Onaj plač, dramatiziranje, napuhivanje slona, stavljanje pod bloške reflektore komunikacije, jer se netko (zamisli) usudio kritizirati dotičnu samo je odraz osobina bozićnice koje sama spočitava drugima, a tada izletješe poput nabujale rijeke.
To je ono što bode oči dan danas, taj kmeee-kmeee, a meni osobno draga tema, jer ne shvaćam tu upornost u prodavanju muda pod bubrege dotične.
Ustvari je to samo ego ... ona ne može podnijeti bolje, elokventnije od sebe, zato ignore, zato plač, zato prijetnje nasiljem protiv nasilja i sl.

Ok...većina vas nema sposobnost procijeniti kad i koliko je nekome previše vašeg nasrtaja. ( i tu fakat sebe izuzimam, jer se ipak redovito koregiram, ispričam...i razumna sam dovoljno da uvažim nečije : too much mi je, molim te prestani...ili pretjeruješ) :D

Spermu ne bih htjela bit majka.
Cekao bi da blago u gospodinu preselim iz stana i osiguram mu izvor prihoda.

Neisporno je da čovječanstvo ne opstaje zbog kvalitete nego jednostavno..na masu:)

I niste mu majka, stoga imate razloga biti sretni, ali ne pišite gluposti, ja bih radije volio čuti jesam li napisao nešto NETOČNO ili NEISTINITO ?

Ma, water under the brigde, nije bitno ali jebemu daj se pogledaj što pišeš i savjetuješ drugima ... imaj istu lopatu.

A to kaj mi sebi utvaramo da smo Tesle ili andjeoska bica al' eto..zajebali nas je pizdarija.
Da jesmo, vidlo bi se.

Sperm..vidlo bi se.

Nema previsoke planine ak' si rodjeni alpinist:)

Pogubih vas na anđeoskim bićima, nisam stručnjak za njih.

Ja svojim manama baratam bolje nego vrlinama. Iz jednostavnog razloga..više ih je:)

Stoga..ako mi je netko drag ne očekujem da je nuźno dobar (samo zato kaje meni drag)

Niti ce mi netko bit drag samo zato kaje dobar.

A s tobom mi nikad nije bilo fora razgovarati. Naporan si i pretenciozan. Nerealiziran nekako.
Bajbaj.

Drago mi je što ste to podijelili sa nama, ali sad sam već umoran od vaših analiza i viđenja sebe same.
Neka stoji ignore, sa vama je dobro komunicirati jednom godišnje.

Nemojte tako, ima li išta pretencioznije od kmee kmee na sms upućen između 4 oka (ok 8, nosim i ja ponekad naočale).
kako stvoriti dramu iz ničeg ? (ponavljam se, dosta, bajbaj i vama)

hm?...i još jednom hm?.....nisam odavde, ali čitam i niš ne razumijem više....